U suvremenom društvu gotovo svatko svakodnevno koristi računalo, pametni telefon ili tablet za čuvanje osobnih dokumenata, fotografija i drugih informacija. Iako se čini da je rad s datotekama jednostavan – kliknemo ikonu, odaberemo željenu stavku i otvorimo je – iza te površine stoji složen sustav koji upravlja pohranom podataka i njihovim prikazom. Ovaj tekst objašnjava na pristupačan način kako se podaci pohranjuju na različitim uređajima i koju ulogu imaju preglednici datoteka.
Sadržaj...
Osnove pohrane podataka
Sve informacije koje spremamo – tekstualni zapisi, slike, videozapisi, programi – pretvaraju se u binarne zapise, odnosno nizove nula i jedinica. Ti zapisi se smještaju na fizičke medije poput tvrdog diska, SSD‑a ili memorijske kartice. Medij je podijeljen na najmanje jedinice pohrane, najčešće blokove ili sektore, a svaki blok ima jedinstvenu adresu.
Operativni sustav upravlja tim blokovima putem datotečnog sustava. Datotečni sustav je skup pravila koja određuju kako se podaci organiziraju, kako se označavaju i kako se pronalaze kada ih korisnik zatraži. Najpoznatiji datotečni sustavi su:
- NTFS – standard u sustavu Windows.
- APFS – moderni sustav u macOS‑u.
- ext4 – najčešći u Linuxu.
- FAT32 – široko korišten za prijenosne medije.
Svaki od njih ima svoje mehanizme za upravljanje prostorom, provjeru integriteta i zaštitu podataka. Na primjer, NTFS koristi zapis pod nazivom MFT (Master File Table) za pohranu informacija o svakoj datoteci, dok Linuxov ext4 koristi tablicu inoda. Ovi zapisi sadrže ime datoteke, veličinu, vrijeme stvaranja, prava pristupa i popis blokova na kojima se podaci nalaze.
Kako operativni sustavi organiziraju datoteke
Kada korisnik spremi novu datoteku, operativni sustav provodi nekoliko ključnih koraka. Prvo određuje lokaciju – sustav traži slobodne blokove na mediju koji su dovoljno veliki za pohranu podataka. Zatim stvara zapis u strukturi datotečnog sustava, u kojem se bilježe osnovne informacije o datoteci i popis blokova na kojima će se sadržaj nalaziti. Nakon toga se binarni sadržaj zapisuje u odabrane blokove, a na kraju se ažuriraju metapodaci – informacije o zauzetosti prostora, datumima i pravima pristupa.\
