Svi smo barem jednom u životu doživjeli onaj specifičan osjećaj kada nam je neka riječ, ime ili melodija „na vrh jezika“, ali je jednostavno ne možemo precizno izvući iz sjećanja. Ipak, postoji jedan daleko složeniji psihološki fenomen koji nadilazi puko zaboravljanje ili trenutnu blokadu pamćenja. Riječ je o kriptomneziji, stanju u kojem osoba prizove zaboravljeno sjećanje, ali ga ne prepozna kao takvo, već ga u svojoj svijesti interpretira kao potpuno novu, originalnu ideju.
Kriptomnezija, što u prijevodu s grčkog znači „skriveno sjećanje“, nije bolest niti klasični psihički poremećaj. To je zapravo specifična greška u načinu na koji naš mozak obrađuje i pohranjuje informacije. U ovom procesu dolazi do gubitka onoga što bismo mogli nazvati „podacima o izvoru“. Dok sam sadržaj sjećanja ostaje netaknut i sačuvan, informacija o tome gdje, kada i od koga smo taj sadržaj prvi put čuli ili vidjeli, biva izbrisana ili postane nedostupna. Rezultat je fascinantan, ali često i problematičan: osoba je potpuno uvjerena u vlastitu kreativnost, dok zapravo nesvjesno reproducira tuđi rad ili ranije doživljeno iskustvo.
Sadržaj...
Mehanizmi rada ljudskog mozga i nastanak zablude
Da bismo razumjeli kako kriptomnezija funkcionira, moramo shvatiti da naš mozak ne pohranjuje informacije kao statične datoteke u računalu. Sjećanja nisu snimke koje jednostavno puštamo, već su to procesi koji se kontinuirano rekonstruiraju svaki put kada im pristupimo. Kada nešto naučimo, pročitamo ili čujemo, ta informacija se sprema u dugoročno sjećanje zajedno s kontekstom u kojem je stjecana.
Međutim, s vremenom, ako određenu informaciju ne koristimo često, veza između samog podatka i okolnosti njegovog stjecanja slabi i nestaje. Kada se taj podatak ponovno aktivira, on se može pojaviti u našoj svijesti bez pratećeg osjećaja prepoznavanja. To znači da osoba može napisati pjesmu, smisliti šalu ili predložiti poslovnu strategiju potpuno uvjerena u vlastitu genijalnost, dok je u stvarnosti samo reproducirala nešto što je pročitala u knjizi prije deset godina ili čula u prolazu na ulici.
Ključna razlika između kriptomnezije i svjesnog plagijata leži u namjeri. Kod plagijata postoji svjesna odluka da se tuđi rad pripiše sebi radi koristi ili priznanja. Kod kriptomnezije namjera ne postoji; osoba iskreno vjeruje da je riječ o novom nadahnuću. Mozak je jednostavno „izbrisao“ izvor, ali je „zadržao“ informaciju, pretvarajući je iz sjećanja u ideju.
Kriptomnezija u umjetnosti i kreativnim industrijama
Kreativni procesi su izuzetno podložni ovom fenomenu jer se umjetnici često oslanjaju na podsvjesne impulse i akumulirano znanje. Glazba je možda najjasniji primjer gdje kriptomnezija dolazi do izražaja. Povijest glazbe puna je slučajeva u kojima su poznati skladatelji ili izvođači optuženi za plagijat, iako su oni sami bili duboko uvjereni da su stvorili novu melodiju.
Kada glazbenik improvizira ili piše novu skladbu, on nesvjesno crpi iz ogromne baze melodija koje je čuo tijekom cijelog života. Ponekad se određeni motiv pojavi u svijesti toliko prirodno da autor ne prepozna da je to zapravo fragment neke stare pjesme koju je čuo u djetinjstvu. Slično se događa i u književnosti, gdje pisci mogu preuzeti specifične obrte u radnji ili formulacije rečenica, vjerujući da su ih sami osmislili.
Osim umjetnosti, kriptomnezija se često javlja i u svakodnevnim situacijama:
- U razgovoru: Isprič
