Do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća profesionalni boks se tradicionalno vodio kroz petnaest rundi. Taj format je postao standard u većini svjetskih natjecanja, a publika je navikla na duge i napete mečeve koji su testirali izdržljivost i tehniku boraca. Međutim, 1987. godina označila je kraj ove tradicije – od tada su mečevi skraćeni na najviše dvanaest rundi. Razlog promjene leži u tragičnom događaju iz 1982., kada je južnokorejski boksač Kim Duk‑koo preminuo nakon što je nokautiran u četrnaestoj rundi od strane Rayja Mancinija.
Sadržaj...
Povijesni kontekst 15‑rundnog boksa
Od početka 1900‑ih do sredine 1980‑ih, petnaest rundi predstavljale su vrhunac profesionalnog boksa. Ovaj broj rundi je nastao iz kombinacije tradicionalnih pravila i želje organizatora da pruže dovoljno vremena za razvoj taktike i napetost meča. Većina svjetskih titula, uključujući svjetske šampionate u teškoj i srednjoj kategoriji, održavala je mečeve u trajanju od 15 rundi, a borci su se pripremali za izdržavanje visokog intenziteta kroz cijeli period.
Unatoč popularnosti, postojale su i kritike. Nekoliko boksača i liječnika upozoravalo je da sve duže borbe povećavaju rizik od ozbiljnih ozljeda, osobito kada se borci nalaze u kasnim fazama meča i njihova izdržljivost opada.
Tragedija Kim Duk‑koo i reakcija svijeta
Dana 13. studenog 1982. godine, u Las Vegasu, Kim Duk‑koo, tada 21‑godišnji južnokorejski boksač u kategoriji lagane težine, suočio se s američkim borcem Rayjem Mancinijem. Meč je započeo dinamično, a obje strane su pokazivale izvanrednu tehniku i brzinu. Međutim, u četrnaestoj rundi, Mancini je izveo snažan udarac koji je Kimovog protivnika srušio na pod. Iako je Kim podignut i pregledan, njegovo stanje se pogoršalo i pet dana kasnije, 18. studen
