U popularnim medijima često se čuje izjava da je Zemlja prije 4,5 milijardi godina bila deset puta manja od današnje veličine. Takva tvrdnja, iako privlačna, ne odražava stvarnost koju znanstveni podaci otkrivaju. U ovom članku razjašnjavamo kako je Zemlja nastala, kako je razvijala svoju veličinu i što zapravo znači riječ „manje“ u kontekstu ranog planeta.
Sadržaj...
Akrecijski proces formiranja Zemlje
Prema najprihvaćenijoj teoriji, Zemlja je nastala iz protoplanetske diskove koja je okruživala mladog Sunca. U ovoj fazi se male čestice, poznate kao planetesimali, sudarale i spajale, postupno stvarajući sve veće tijelo. Taj akrecijski proces trajao je nekoliko milijuna godina, a tijekom njega je Zemlja postupno dobivala masu i volumen. Na početku, kada je Zemlja bila samo nekoliko milijuna kilometara u veličini, bila je izuzetno vruća i gotovo potpuno rastopljena.
Kako je akrecijski proces napredovao, Zemlja je zadržavala većinu svoje mase, a gubitak materijala uslijedio je izvanrednim uvjetima u ranoj Sunčevoj sustavu, poput solarnih vjetrova i meteoritnih udaraca. Međutim, ukupna količina izgubljene mase bila je relativno mala u odnosu na konačnu masu Zemlje.
Zašto je tvrdnja o deset puta manjim Zemljom netočna
Izjava da je Zemlja bila deset puta manja od današnje veličine implicira da je njezin poluprečnik bio oko 637 kilometara, što je znatno manje od trenutnog poluprečnika od 6.371 kilometara. Takva razlika bi značila da je Zemlja imala masu oko 1/1000 svoje sadašnje mase, što je u potpunosti nespojivo s poznatim procesima formiranja planeta.
Stvarnost je da je Zemlja u ranoj fazi svoje postojanja imala poluprečnik koji je bio blizu današnjeg. Procjene na temelju geoloških i geofizičkih podataka ukazuju da je poluprečnik u ranom povijesnom razdoblju bio između 90 % i 95 % današnjeg. To znači da je Zemlja bila samo 5–10 % manja, a ne deset puta manja.
Kako je Zemlja rasla i što je zapravo značenje „manje“
Rast Zemlje tijekom prvih nekoliko milijuna godina bio je brz, ali nije bio linearno proporcionalan vremenu. U početnim fazama, kada je Zemlja bila izuzetno vruća, njezina površina je bila gotovo potpuno rastopljena, što je omogućilo brzu akreciju materijala. Kako je Zemlja postupno hlađena, nastala je čvrsta kore, a daljnji rast je bio sporiji.
Termin „manje“ u ovom kontekstu odnosi se na volumenu i masu, a ne na površinu. Zemljina površina se tijekom vremena povećavala, ali
