Svaka generacija ima svoje književne junake. Dok su neki odrasli uz Karlsona ili Harryja Pottera, mnogi današnji tridesetogodišnjaci pamte kako su se prvi put uspavali s knjigom ispod jastuka upravo zahvaljujući Robertu Lawrenceu Stineu. Američki pisac, potpisnik više od tristo naslova, osmislio je serijal „Guske“ (engl. Goosebumps) koja je između 1992. i 2000. godine osvojila hrvatske knjižarske police, školske torbe i – što je možda najvažnije – probudila apetit za čitanje kod mnogih mladih čitatelja.
Sadržaj...
Od školskih strahova do globalnog fenomena
Stine je odrastao u Ohaju, u obitelji koja nije imala mnogo novaca, ali je imala bogatu zalihu priča. Majka mu je večerima pričala o duhovima, nestalim igračkama i tajanstvenim susjedima, a mali Robert upijao je svaku riječ. Kasnije, kao mladi pisac humora, primijetio je da izdavači traže „laganu hororčinu za djecu“ i shvatio je da je to njegova prilika. Prva knjiga „Dobrodošli u mrtvački dom“ (Welcome to Dead House) pojavila se 1992. i rasprodala se u tjedan dana. Ubrzo je Stine počeo objavljivati po dvije priče mjesečno, a svaka je imala istu formulu: uvodna misterija, nagli obrat, neočekivani kraj i – najvažnije – nijednu kap krvi više nego što je dječja mašta mogla podnijeti.
Zašto su „Guske“ postale hit i u Hrvatskoj
Knjige su stizale u Zagrebačkoj nakladi (kasnije Algoritam) s karakterističnim koricama na kojima su se smijeh i strah prelamali u istoj boji. Tiraž od 20-30 tisuća primjeraka po naslovu bio je nezamisliv za domaće prilike, ali upravo je to činilo svaku novu epizodu događajem. U školskim razredovima postojala je neka vrsta tajnog kodeksa: tko prvi pročita novu „Gusku“, taj je bio „kralj“ odmora. Roditelji su bili zadovoljni jer djeca čitaju, a djeca su otkrila da knjiga može biti zabavnija od televizora. Bibliotekarke su se žalile da se rezervacije teško stignu zabilježiti, a u Splitu je čak organiziran i mini-festival na kojem su se klinci natjecali tko će bolje oponašati Stineove likove.
Što je učinilo te priče toliko zaraznima?
Prvo, jezik. Rečenice su kratke, ritmičke, pune izravnih riječi. Drugo, junaci su obična djeca: selidbenici koji u novoj kući otkrivaju tajni hodnik, razredni izlet na kojem se putnici pretvaraju u životinje, djevojčica koja se zaljubi u susjeda-vukodlaka. Treće, uvijek je postojala nada: nijedna priča nije završila potpunom propašću, pa su se čak i najplašljiviji čitatelji mogli uhvatiti da „još malo“ čitaju prije spavanja. I četvrto, humor. Stine je uvijek ubacio barem jednu scenicu koja je rasplakala od smijeha, pa je strah postajao slan, a ne gorak.
Pet razloga zašto „Guske“ i danas vrijede čitanja
- Brzo čitanje: svaka je knjiga tanka, pa mladi čitatelji brzo dožive osjećaj uspjeha.
- Sigurna granica: horor je prisutan, ali bez nasilja i morbidnih detalja.
- Prvi susret s književnošću: serijal je mnogima bio prva prava knjiga koju su pročitali s guštom.
- Univerzalne teme: strah od nepoznatog, promjene, novih okruženja – sve su to teme s kojima se djeca lako poistovjećuju.
- Nadahnuće za vlastito stvaralaštvo: jednostavan stil pisanja potaknuo je mnoge da i sami počnu pisati svoje priče.
Često postavljana pitanja o serijalu „Guske“
Tko je R. L. Stine?
R. L. Stine, pravim imenom Robert Lawrence Stine, američki je
Leave a Comment