Stvaranje Zemljine atmosfere, nevidljivog oceana zraka koji nas okružuje, bilo je postupak koji je trajao stoljeća. Od prvih promatranja vjetra i oblaka do izumljene barometarske cijevi, znanstvenici su postupno otkrivali slojeve, sastav i svojstva ovog sloja. U nastavku ćemo razotkriti ključne trenutke i znanstvene metode koje su omogućile ovo otkriće.
Sadržaj...
Prvi tragovi: vjetar i oblaci
Osjećaj vjetra na licu i promatranje oblaka već su bili dio svakodnevnog iskustva čovjeka. No, do 17. stoljeća nitko nije razmišljao da zrak ima masu i volumen. U staroj Grčkoj filozofi su raspravljali o prirodi zraka, ali njihova razmišljanja su bila više filozofska nego empirijska. Prvi stvarni korak u razumijevanju zraka dogodio se kada su znanstvenici počeli koristiti vagu i posudu za mjerenje mase zraka. Ovi eksperimenti pokazali su da zrak nije praznina, već tvar koja može biti mjereno.
Torricellijev pokus i otkriće tlaka zraka
Jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti otkrića atmosfere dogodio se 1643. godine. Talijanski fizičar Evangelista Torricelli, učenik Galilea, osmislio je jednostavan, ali briljantan pokus. Uzeo je staklenu cijev duljine oko metra, napunila je živom, i prevrnuo je u posudu također napunjenu živom. Očekivao je da će živa izcijepiti iz cijevi, ali je razina živu u cijevi spustila se samo do određene visine – oko 76 centimetara – i tu se zaustavila. Torricelli je shvatio da živu u cijevi zadržava tlak zraka izvan cijevi, čime je otkrio da zrak ima svoj vlastiti tlak.
Ovaj otkrić je postavio temelje za razvoj barometra, instrumenta koji mjeri tlak zraka i koji je ključan za
