Metabolizam bjelančevina u tijelu je složen niz biokemijskih procesa koji omogućuje iskorištavanje ovih bitnih tvari za održavanje života. Bjelančevine, poznate i kao proteini, sastavljene su od aminokiselina – osnovnih gradivnih elemenata koje tijelo koristi za izgradnju, obnovu i održavanje različitih tkiva, uključujući mišiće, vezivno tkivo, kožu, krv i mnoge enzime te hormoni koji upravljaju tjelesnim funkcijama. Bez redovitog i uravnoteženog unosa bjelančevina, tijelo ne može u potpunosti obavljati svoje zadatke.
Proces probave bjelančevina započinje već u želucu, gdje želučani sok bogat klorovodičnom kiselinom i probavnim enzimom pepsinom razgrađuje velike proteine na manje peptidne lance. Ti se lanci zatim prenose u tanko crijevo, gdje ih dodatno razgrađuju enzimi iz gušterače i stijenke crijeva, sve dok se ne pretvore u slobodne aminokiseline. Te se aminokiseline apsorbiraju kroz stijenku tankog crijeva i preko krvotoka dostavljaju u jetru, koja ih dalje obrađuje i šalje u različita tkiva prema potrebi.
U stanicama se aminokiseline ponovno povezuju u nove bjelančevine potrebne za specifične svrhe – poput stvaranja mišićnih vlakana, antitijela za borbu protiv infekcija ili enzima koji ubrzavaju kemijske reakcije. Dio aminokiselina može se koristiti i kao izvor energije, osobito ako je unos ugljikohidrata ili masti nedovoljan. U takvim slučajevima, tijelo deaminira aminokiseline – odnosno uklanja dušikovu skupinu – koja se pretvara u amonijak, a zatim u ureu koja se izlučuje putem bubrega.
Prekomjerna potrošnja bjelančevina, osobito iz životinjskih izvora, može opteretiti bubrege i povećati rizik od određenih bolesti, dok kronični nedostatak može dovesti do atrofije mišića, slabosti, usporenog rasta kod djece i smanjene otpornosti na bolesti. Zbog toga je važno održavati raznoliku i uravnoteženu prehranu koja osigurava dovoljne količine bjelančevina iz biljnih i životinjskih izvora, prilagođeno dobi, tjelesnoj aktivnosti i zdravstvenom stanju.
