U posljednjih nekoliko desetljeća znanstvenici sve više otkrivaju tragove izumrlih biotopa koji su nekada prekrivali Zemljinu površinu. Istraživanja fosilnih ostataka, analiza sedimentnih slojeva i rekonstrukcija klimatskih uvjeta omogućili su nam da zamislimo kako su izgledali ti davno izgubljeni svjetovi. Među najzanimljivijim primjerima ističe se polarni šumski ekosustav – područje blizu polova koje je nekada bilo prekriveno drvećem, a danas je gotovo potpuno nestalo. U nastavku ćemo detaljnije razmotriti kako je taj ekosustav izgledao, zašto je izumro i koje druge biotope su ostavile svoj trag u geološkoj povijesti.
Sadržaj...
Polarni šumski ekosustav – kako je izgledao?
Polarni šumski ekosustav nastao je tijekom hladnijih razdoblja kada su se klimatski uvjeti na visokim geografskim širinama povremeno zagrijavali dovoljno da podrže drveće. Najčešće se spominju vrste poput Metasequoia (žute sekvoje) i Ginkgo biloba, koje su uspijevale preživjeti u hladnim, ali relativno vlažnim uvjetima. Šume su se sastojale od niskog, razgranatog drveća, prekrivenog gustom podlogom mahovina i lišajeva, a podzemni slojevi bili su bogati gljivama i korijenastim biljkama.
U usporedbi s današnjim borealnim šumama, polarne šume bile su znatno niže i gušće. Njihova struktura bila je prilagođena kratkim, ali intenzivnim razdobljima svjetlosti tijekom ljetnih mjeseci. Zbog ekstremnih temperatura, drveće je razvilo debelu koru i mehanizme za zadržavanje topline, što je omogućilo preživljavanje i rast u uvjetima koji bi danas bili nepodnošljivi.
Zašto su polarne šume izumrle?
Glavni razlog nestanka polarnih šuma bila je dugotrajna promjena klimatskih uvjeta. Kada su se globalna temperatura počele ponovo podizati, ledeni pokrivači se povukli, a područja oko polova postala su previše suha i izložena jakim vjetrovima. Drveće koje je bilo prilagođeno hladnoći i vlažnosti nije moglo preživjeti u novim uvjetima, a kompetitivni predatori i biljni vrste iz nižih geografskih širina preuzele su prostor.
Uz to, promjene u razini atmosferskog kisika i koncentraciji ugljičnog dioksida utjecale su na fotosintezu i rast biljaka. Kombinacija ovih faktora dovela je do potpunog nestanka polarnih šuma, ostavljajući za sobom samo fosilne ostatke i tragove u sedimentnim slojevima.
