Priča o Mishi, židovskoj djevojčici koja je, kako se tvrdilo, preživjela Holokaust lutajući Europom u potrazi za deportiranim roditeljima, izazvala je veliku pažnju javnosti i medija. Objavljena 2003. godine, knjiga Misha: Memorija holokaustskih godina brzo je postala bestseler, a njezina emotivna naracija privukla je čitatelje širom svijeta. Međutim, tek 29. veljače 2008. autorica je javno priznala da je djelo izmišljeno. U nastavku donosimo detaljan pregled povijesnog konteksta, načina na koji je laž otkrivena i posljedica koje je to imalo na književnost i povijesnu memoriju.
Sadržaj...
Povijesni kontekst i sadržaj knjige
Knjiga je prvi put izašla u izdanju 2003. godine pod imenom Mischa Defonseca. Autori su tvrdili da je radnja temeljena na stvarnim događajima iz života Mishe, koja je bila svjedokom deportacije svojih roditelja u koncentracijski logor. Prema opisu, nakon tog tragičnog događaja, Misha je, još dječja, započela dugotrajno putovanje kroz razne europske zemlje, izbjegavajući nacističke kontrole i tražeći obitelj.
U tekstu su opisani susreti s raznim ljudima – od seljaka do članova otpora – koji su, prema riječima autorice, pomagali djevojčici preživjeti. Detalji o nedostatku hrane, stalnoj opasnosti od otkrivanja i svakodnevnim borbama dodatno su pojačavali dojam autentičnosti. Knjiga je bila popraćena fotografijama, izjavama svjedoka i navodnim dokumentima, što je dodatno učvrstilo vjerodostojnost priče u očima čitatelja.
Kako je laž otkrivena
U godinama nakon objave, knjiga je postala predmetom sve veće kritike od strane povjesničara, stručnjaka za Holokaust i istraživačkih novinara. Najvažniji su bili sljedeći pokazatelji koji su ukazivali na moguće neistine:
- Neusklađenost kronoloških podataka – datumi i mjesta putovanja Mishe nisu se slagali s poznatim povijesnim događajima, poput proglašenja određenih zona za okupirane ili zatvaranja granica.
- Nedostatak dokaza o postojanju Mishe – niti jedan arhivski zapis, popis židovske populacije niti svjedočenje preživjelih nije potvrdilo postojanje djevojčice s navedenim podacima.
- Neobjašnjive praznine u opisima putovanja – autorica je opisivala prolazak kroz zemlje pod njemačkom okupacijom bez ikakvih kontrola ili provjera, što je bilo izuzetno malo vjerojatno.
U studenom 2007. godine, novinar istraživač objavio je detaljnu analizu u jednoj od vodećih novina. Analiza je pokazala da su mnogi od navedenih događaja nemogući ili vrlo vjerojatno izmišljeni, a također je otkrila da su fotografije korištene u knjizi preuzete iz drugih izvora bez ikakve veze s pričom.
Javno priznanje i njegove posljedice
Pod sve većim pritiskom, 29. veljače 2008. autorica je na javnoj konferenciji priznala da je knjiga laž. Izjavila je da je djelo nastalo iz želje da se kroz emotivnu priču podigne svijest o stradanjima židovskog naroda, ali da je prešla granicu između fikcije i povijes
