Huntingtonova bolest: Zašto se simptomi pojavljuju tek u zrelim godinama i što stoji iza odgođenog početka

Huntingtonova bolest je nasljedna neurodegenerativna bolest koja polako, ali neumoljivo oduzima kontrolu nad tijelom i umom. Većina oboljelih prvi put primijeti nevoljne pokrete ili promjene raspoloženja između 30. i 50. godine, iako se u rijetkim slučajevima može razviti i prije dvadesete. U ovom tekstu objašnjavamo kako jedna jedina mutacija u genu HTT može desetljećima „čekati“ prije nego što pokrene lavinu događaja koji uništavaju neuronske stanice.

Što se događa u genu HTT?

Uzrok leži u povećanom broju CAG ponavljanja unutar gena koji stvara protein huntingtin. Normalna verzija gena ima do 35 ponavljanja; kad se taj broj premaši, protein postaje toksičan i počinje se nakupljati u neuronskim stanicama, posebno u bazalnim ganglijima. Oštećene stanice postupno gube sposobnost komunikacije, što se najprije primijeti kao nehotični trzaji, a kasnije i kao promjene osobnosti i kognitivni pad. Budući da se mutacija prenosi autosomno dominantno, svako dijete oboljelog roditelja ima 50-postotnu šansu naslijediti je.

Zašto simptomi kasne?

Duljina CAG niza određuje i dob početka: što je duži, ranija se pojavljuje bolest. Međutim, čak i s istim brojem ponavljanja dva člana iste obitelji mogu doživjeti prve znakove u različitim godinama. Na to utječe niz čimbenika – spol, životni stil, pa čak i drugi geni koji modificiraju izražaj HTT-a. Na primjer, žene obično razviju prve simptome nešto kasnije od muškaraca s istim genetskim nalazom. Istraživači trenutačno testiraju molekule koji bi mogli „stisnuti“ taj gen i odgoditi početak ili usporiti napredovanje, ali lijek još nije dostupan.

Kako bolest napreduje?

Početni stadij karakteriziraju blagi koreični pokreti i povremena zaboravnost. U srednjoj fazi dodaju se poremećaji ravnoteže, govora i gutanja, te izražene promjene raspoloženja – depresija, iritabilnost, čak suicidalne misli. U kasnoj fazi kretanje postaje gotovo nemoguće, a kognitivna sposobnost pada na razinu teške demencije. Prosječno vrijeme od prvih simptoma do smrti iznosi 15–20 godina, a najčešći uzrok su upale pluća ili srčane komplikacije uzrokovane nepokretnošću.

Što obitelji mogu učiniti?

Genetsko testiranje omogućuje otkrivanje mutacije prije pojave simptoma, ali donosi tešku psihološku odluku. U Hrvatskoj se prenatalna dijagnostika može obaviti u Klinici za medicinsku genetiku, a psihološka podrška dostupna je putem Hrvatskog udruženja za Huntingtonovu bolest. Redovita tjelesna aktivnost, kognitivne vježbe i uravnotežena prehrana mogu blago odgoditi početak, iako ne mogu spriječiti bolest. Važno je i osigurati pravnu potporu za donošenje odluka o radnoj sposobnosti i skrbi za djecu prije nego što kognitivni pad postane izražen.