Digitalna znanost postaje ključni sektor suvremenog društva, a Hrvatska se sve snažnije uvlači u ovaj prostor. Interdisciplinarno područje koje spaja računalne tehnologije, statistiku, matematiku i znanstvene metode, omogućuje rješavanje složenih problema u medicini, ekologiji, gospodarstvu i obrazovanju. U ovom članku razmatramo razvoj digitalne znanosti u Hrvatskoj, ključne institucije i projekte koji su potaknuli napredak, te izazove i mogućnosti koje nas očekuju.
U početku 1990-ih, sveučilišta su počela osnivati računalne laboratorije i uvoditi studijske programe s naglaskom na informatiku i računalstvo. Taj period je postavio temelje sistematičnog pristupa obrade podataka i korištenju računala u znanstvenom istraživanju. S razvojem interneta i sve veće dostupnosti podataka, na početku novog stoljeća počela se osjetiti potreba za stručnjacima koji mogu izvući smisao iz masovnih skupova podataka.
Program „Digitalna Hrvatska 2030“ donio je jasnu viziju razvoja digitalne infrastrukture i poticanja korporativnog rasta. Uspostavile su se nove radne pozicije, poboljšala se kvaliteta života i potaknuta je inovacija u različitim sektorima.
Danas Hrvatska sadrži brojne institucije i projekte koji se bave digitalnom znanosti: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski telekom, te mnoge istraživačke centre. Ti entiteti omogućuju istraživačima i stručnjacima razvoj novih tehnologija i rješenja, od precizne medicine do optimizacije gospodarstva.
Međutim, uz sve prednosti, suočavamo se i s izazovima poput zaštite podataka, sigurnosti informacija i etičkih dilema povezanih s korištenjem tehnologije. Rješavanje ovih pitanja ključno je za održivi razvoj digitalne znanosti i osiguranje povjerenja javnosti.
U budućnosti, digitalna znanost u Hrvatskoj ima potencijal da dodatno unaprijedi zdravstvenu skrb, edukaciju, gospodarstvo i okoliš, čime će doprinijeti sveobuhvatnom napretku društva.
