U prosincu 1825. godine, na ledenom Senatskom trgu u Sankt Peterburgu, skupilo se nekoliko tisuća vojnika carske garde. Nisu došli slaviti novog vladara niti prisegnuti vjernost carstvu. Umjesto toga, odbili su položiti zakletvu i zahtijevali su ustav, slobodu i ukidanje ropstva. U roku od nekoliko sati pobuna je krvavo ugušena, a njihovi vođe – prosvijećeni oficiri poznati kao decembristi – postali su prve ruske političke žrtve 19. stoljeća. Njihov pokušaj prevrata nije samo propao; postao je simbol koji će kasnije nadahnuti cijele generacije boraca protiv samovlašća.
Sadržaj...
Zašto su mladi oficiri postali revolucionari
Većina decembrista bili su mladići iz uglednih plemićkih obitelji koji su se vratili s rata protiv Napoleona 1815. godine. Tijekom boravka u Europi vidjeli su parlamentarne ustanove, slobodne gradove i ideje francuske revolucije. Vratili su se u Rusiju i zatekli svijet u kojem car ima apsolutnu vlast, a seljaci su zakonom vezani za zemlju – ropstvo u najgorem mogućem obliku.
U tajnoj organizaciji poznatoj kao Zajednica blagostanja počeli su raspravljati o ustavu, slobodi tiska i ukidanju ropstva. Kada se car Aleksandar I iznenada povukao 1825. godine, a nasljedstvo prijestolja postalo neizvjesno, odlučili su djelovati. Car Aleksandar umro je bez jasnog nasljednika, a na prijestolje je trebao stupiti konzervativni brat Konstantin, a zatim još konzervativniji Nikolaj. Oficiri su zaključili: ili sada, ili nikad.
14. prosinca 1825. – krvavi dan na Senatskom trgu
U jutarnjim satima oko tri tisuće vojnika iz carske garde, pod vodstvom kneza Sergeja Trubeckoja, okupilo se ispred carske palače. Nisu nosili barjake s parolama niti su javno proglasili pobunu – jednostavno su odbili pokoriti se novom caru dok ne dobiju ustav za Rusiju. Među njima su bili pukovnik Pavel Pestel, Kondratij Riljev i pjesnik Matija Muravjev-Apostol.
Car Nikolaj I pozvao je pobunjenike na pregovore, no istovremeno je okružio trg pouzdanim pukovima. Kada su
