U rujnu 1859. godine zabilježen je izvanredno snažan solarni izbijanje poznat kao Carringtonov događaj. Taj fenomen izazvao je najjaču poznatu geomagnetsku oluju, koja je na Zemlji uzrokovala spektakularne svjetlosne pojave i, što je još važnije, ozbiljne poremećaje u električnim mrežama. Danas, kada se sve više oslanjamo na sofisticiranu tehnologiju – od električnih vodova do satelita u svemiru – važno je razumjeti na koji način takav solarni fenomen može oštetiti naše elektroničke sustave.
Sadržaj...
Povijest Carringtonovog događaja
U rujnu 1859. godine, britanski astronom Richard Carrington primijetio je iznimno snažan solarni izbijanje na Sunčevom površlju. Istovremeno, u Sjevernoj Americi i Europi, zabilježeni su izvanredni aurori koji su osvjetljavali nebo do sredine dana. Ova geomagnetska oluja bila je toliko jaka da je uzrokovala prekide u telegrapskim linijama, pa čak i potrese u građevinama. Od tada, znanstvenici proučavaju učinke sunca na Zemljinu magnetnu okolinu, a Carringtonov događaj ostaje referentna točka za najteže solarne oluje.
Kako geomagnetska oluja oštećuje zemaljske mreže
Solarni izbijanja ispuštaju ogromne količine nabijenih čestica i elektromagnetskog zračenja. Kada te čestice dopru do Zemljine atmosfere, uzrokuju brze promjene u magnetnom polju planete. Te promjene induciraju struje u provodnicima koji su dovoljno dugi da djeluju kao antene – to su, primjerice, visokonaponske prijenosne linije, podzemni kablovi i željeznička pruge. Inducirane struje mogu doseći nekoliko stotina ampera, što dovodi do pregrijavanja i oštećen




