U povijesnim knjigama o izumitelju koji je omogućio prvi praktični telefon, često se zaboravlja jedna manje poznata, a izuzetno zanimljiva priča – Alexander Graham Bell nije bio zadovoljan jedino telekomunikacijskim otkrićima, već je razmišljao i o mogućnosti uzgoja velikih vodenih sisavaca, konkretno manatija, za prehranu. Ovaj članak istražuje pozadinu Bellovog prijedloga, biološke osobitosti manatija, razloge koji su ga naveli na takav plan te etičke i ekološke posljedice koje je takav poduhvat mogao imati.
Sadržaj...
Pozadina: tko je bio Alexander Graham Bell
Alexander Graham Bell rođen je 1847. godine u Edinburghu, a od najranijih dana pokazivao je iznimnu znatiželju prema zvuku, govoru i mehanici. Njegova najpoznatija inovacija, telefon, revolucionirala je način na koji ljudi komuniciraju diljem svijeta. No, Bell nije bio samo izumitelj – bio je i strastveni prirodoslovac, entuzijast za ribarstvo i promatrač morskog svijeta. Tijekom svojih putovanja u Sjedinjene Američke Države, posebno u Floridu, Bell je provodio sate u promatranju lokalnih vrsta, među kojima su bili i veliki vodeni sisavci poznati kao manatiji.
Njegova ljubav prema prirodi i znanstveni pristup potaknuli su ga da razmišlja o praktičnoj upotrebi nekih od tih vrsta. U to vrijeme, kada je znanstvena zajednica još tek počinjala shvaćati potencijal akvakulture, Bell je u jednoj od svojih manje poznatih publikacija izložio ideju da bi se manatiji mogli uzgajati u kontroliranim uvjetima, slično kao što su se tada uzgajale perad ili ribe.
Manatiji – biološke osobitosti i povijesni značaj
Manatiji, poznati i pod imenom morske krave, pripadaju redu sirenija i nastanjuju tople vodene površine tropskih i subtropskih područja, najčešće u Karibima, Gvatemalu, Brazilu i jugoistočnoj Aziji. Ovi veliki sisavci dostižu duljinu do četiri metra i težinu i do 1.200 kilograma, a njihova prehrana sastoji se gotovo isključivo od vodnih biljaka, što ih čini biljojedima. Zbog sporog metabolizma i mirnog temperamenta, manatiji su izuzetno osjetljivi na promjene u okolišu i ljudske aktivnosti.U prošlosti su se u nekim kulturama lovili za meso, a u određenim dijelovima svijeta smatrani su delikatesom. Međutim, zbog dugog reprodukcijskog ciklusa – ženke rađaju tek jednom svake dvije do tri godine – i niske stope preživljavanja mladunčadi, populacije su se tijekom 20. stoljeća znatno smanjile. To je dovelo do uvođenja zakonskih zaštita u mnogim zemljama, a danas su manatiji zaštićeni međunarodnim konvencijama i nacionalnim zakonima.
