Većina nas je iskusila onaj trenutak kada, ulazeći u podzemni tunel ili vozeći metrom, signal na mobilnom telefonu naglo nestane. Ipak, u modernim gradovima i na novije izgrađenim dionicama željeznice, to se sve rjeđe događa. Mnogi se korisnici pitaju kako je zapravo moguće omogućiti stabilnu mobilnu povezanost u okruženju koje je prirodno izolirano debelim slojevima betona, čelika i stijena, koji djeluju kao ogromni štit protiv radiovalova.
Sadržaj...
Izazov podzemnog prostora i radiovalova
Da bismo razumjeli rješenje, prvo moramo razumjeti problem. Mobilni telefoni komuniciraju s baznim stanicama putem radiovalova. Ti valovi se lako šire kroz zrak i otvorene prostore, ali imaju velike poteškoće s prolaskom kroz guste materijale. Beton, kamen i metal blokiraju ili značajno prigušuju signal, što rezultira potpunim gubitkom povezanosti čim zakoračimo ispod razine tla.
U klasičnom okruženju, vaš telefon traži najbližu baznu stanicu koja se nalazi na vrhu zgrade ili stupa. U tunelu ta poveznica postaje nemoguća jer zidovi tunela sprječavaju signal da dopre do uređaja. Zbog toga inženjeri moraju stvoriti umjetno okruženje koje simulira prisutnost bazne stanice unutar samog podzemnog sustava.
Tehnološka rješenja za povezanost u tunelima
Postoji nekoliko primarnih metoda kojima se postiže mobilni signal u podzemnim tunelima, ovisno o duljini tunela, budžetu i potrebnim performansama mreže.
Kabelni sustavi i distribuirani antena (DAS)
Najčešće rješenje je implementacija sustava distribuiranih antena, poznatih kao DAS (Distributed Antenna System). Umjesto jedne velike antene, kroz cijeli tunel postavljaju se mnoštvo malih antena koje su međusobno povezane. Te antene ne rade samostalno, već su povezane optičkim kabelima s glavnom baznom stanicnom na površini.
Ovaj sustav omogućuje da signal putuje kroz kabel do točno određenih točaka u tunelu, gdje ga antena ponovno emitira u prostor. Na taj način korisnik u vlaku ne komunicira izravno s towerom na površini, već s najbližom malom antenom u tunelu, koja zatim šalje podatke dalje prema površini putem optike.
Leaking coaxial cables (Kabeli s cure)
Najčešće rješenje je implementacija sustava distribuiranih antena, poznatih kao DAS (Distributed Antenna System). Umjesto jedne velike antene, kroz cijeli tunel postavljaju se mnoštvo malih antena koje su međusobno povezane. Te antene ne rade samostalno, već su povezane optičkim kabelima s glavnom baznom stanicnom na površini.
