Svatko tko je ikada zaboravio vazu s cvijećem, ostavio napunjenu posudu u špajzi ili čistio spremnik za vodu, primijetio je isti neugodan fenomen. Iako je voda u početku izgledala kristalno čisto, a posuda bila zatvorena, nakon određenog vremena stijenke postaju klizave i prekrivene tankim, sluzavim slojem. Na prvi pogled može se činiti da je voda jednostavno „pokvarila“ ili da je posuda bila zaprljana, no zapravo je riječ o složenom biološkom procesu koji se odvija nevidljivo našem oku.
Sadržaj...
Što je zapravo taj sluzavi sloj?
Ono što pod prstima osjećamo kao klizavost zapravo je biofilm. Biofilm nije samo naslage prljavštine, već složena zajednica mikroorganizama, prvenstveno bakterija, koji se udružuju kako bi preživjeli u određenim uvjetima. Bakterije u prirodi rijetko postoje samo kao slobodno plivajuće čestice u vodi; one prirodno teže pričvršćivanju za čvrste površine kako bi stvorile sigurnu bazu za rast, razvoj i razmnožavanje.
Kada se bakterije naselje na stijenku posude, počinju izlučivati izvanćelijski polimerni supstrat. To je ljepljiva tvar sastavljena od šećera, proteina i nukleinskih kiselina koja služi kao svojevrsno „biološko ljepilo“. Taj zaštitni omotač štiti bakterije od vanjskih utjecaja, pomaže im u zadržavanju hranjivih tvari i omogućuje im međusobnu komunikaciju unutar kolonije. Upravo taj polimerni sloj daje vodi i stijenkama onaj prepoznatljivi sluzavi osjećaj.
Kako biofilm nastaje u zatvorenim posudama?
Česta je zabluda da zatvaranje posude ili korištenje filtrirane vode može potpuno spriječiti ovaj proces. Istina je da sterilna voda u kućnim uvjetima praktički ne postoji. Čak i u najčišćoj vodi, u zraku koji uđe u posudu prilikom punjenja ili na samim stijenkama, već postoje spore bakterija i gljivica koje čekaju povoljan trenutak za razvoj.
Proces razvoja biofilmskog sloja odvija se u nekoliko ključnih faza:
- Početna kolonizacija: Pojedinačne bakterije iz vode ili zraka slučajno dotaknu površinu posude i privremeno se zakače za nju.
- Čvrsto pričvršćivanje: Bakterije koriste svoje specijalizirane dlačice kako bi se stabilno povezale sa stijenkom, čime se sprječava njihovo ispiranje.
- Izgradnja matrice: Jednom kada su stabilne, bakterije počinju proizvoditi ljepljivi polimerni sloj koji ih obavija i stvara zaštitni štit.
- Zrelost i širenje: Biofilm raste u visinu i širinu, stvarajući složene kanale kroz koje cirkuliraju hranjive tvari i otpadne tvari.
Je li ovaj sloj opasan po zdravlje?
U većini slučajeva, sluzavi sloj u običnim posudama s vodom sastoji se od bezopasnih, prirodnih bakterija koje se hrane minimalnim količinama organskih tvari prisutnih u vodi. Međutim, biofilm može biti problematičan jer služi kao idealno stajalište za opasnije mikroorganizme. Ako u vodu dospiju patogeni, oni se mogu „sakriti“ unutar biofilma, gdje su zaštićeni od dezinficijensa i kemikalija.
Osobito je važno paziti na spremnike za pitku vodu ili posude u kojima se čuvaju namirnice. U takvim slučajevima, prisutnost biofilma može ukazivati na to da je vrijeme za temeljito čišćenje i dezinfekciju kako bi se spriječila potencijalna kontaminacija vode.
Kako spriječiti stvaranje biofilma i kako ga ukloniti?
Potpuno spriječiti razvoj mikroorganizama u vodi gotovo je nemoguće bez upotrebe jakih kemikalija, ali se proces može značajno usporiti. Najvažnije je izbjegavati stagnaciju vode. Voda koja stalno cirkulira ili se redovito mijenja puno je manje podložna stvaranju biofilma nego ona koja stoji tjednima na istom mjestu.
\
