Kada razmišljamo o posudbi novca, većina nas prvo pomisli na bankovne kredite, stroge uvjete odobravanja, višegodišnje otplate i visoke kamatne stope. Međutim, u poslovnom svijetu postoje i druge, često fleksibilnije opcije. Mnogi poduzetnici i zaposlenici nisu svjesni da je potpuno legalno i uobičajeno da tvrtka posuđuje novac svojim zaposlenicima, vlasnicima ili drugim pravnim osobama, ali i obrnuto – da tvrtka pozajmi kapital od fizičkih osoba kako bi održala likvidnost.
Iako ovakvi aranžmani zvuče jednostavno, oni zahtijevaju strogo pridržavanje zakonskih okvira kako bi se izbjegli problemi s poreznim upravama i revizorima. Pravilno strukturiran ugovor o zajmu može biti koristan alat za upravljanje novčanim tokovima, ali nepažnja u detaljima može dovesti do toga da se pozajmica pogrešno interpretira kao prihod na koji se mora platiti porez.
Sadržaj...
Kako tvrtka može davati zajmove i što ugovor mora sadržavati?
Prema Zakonu o trgovačkim društvima, tvrtke imaju mogućnost davati zajmove drugim poduzećima, članovima svoje uprave, zaposlenicima, pa čak i članovima njihovih užih obitelji. Ključna stvar kod svakog takvog postupka je sastavljanje formalnog ugovora o zajmu. Ovaj dokument služi kao pravna zaštita za obje strane i jasno definira prava i obveze zajmodavca i zajmoprimca.
Da bi ugovor bio pravno valjan i jasan, on bi trebao obuhvatiti sljedeće ključne elemente:
- Točan iznos novca: Jasno definirana svota koja se pozajmljuje.
- Rok isplate: Vremenski okvir u kojem zajmodavac prenosi sredstva zajmoprimcu.
- Kamatna stopa: Odredba o tome postoji li ugovorna kamata i kolika je ona.
- Način otplate: Definiranje hoće li se novac vratiti odjednom ili u dogovorenim mjesečnim obrocima.
- Rok povrata: Točan datum ili uvjeti pod kojima pozajmljeni iznos mora biti vraćen.
- Obračun kamate: Način i vrijeme kada se vrši obračun nakupljenih kamata.
Važno je napomenuti da, prema Zakonu o obveznim odnosima, rok povrata nije nužno morao biti unaprijed ugovoren. Ako ugovor ne navodi točan datum vraćanja, zajmoprimac je dužan vratiti novac na zahtjev zajmodavca, pri čemu taj zahtjev ne može biti kraći od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
Porezni rizici i koncept “primitka u naravi”
Jedna od najčešćih pogrešaka kod internih pozajmica je pretpostavka da se novac može posuditi bez kamate bez ikakvih posljedica. Dok je u odnosima između dvije pravne osobe često moguće dogovoriti zajam bez kamate, situacija je potpuno drugačija kada tvrtka posuđuje novac svom vlasniku ili zaposleniku.
U takvim slučajevima, ako je kamata preniska ili uopće ne postoji, država to može tretirati kao primitak u naravi. Primitci u naravi su pogodnosti koje poslodavac daje zaposleniku ili samom sebi (kao vlasniku), a koje imaju tržišnu vrijednost. To uključuje korištenje službenih vozila, stanova ili, u ovom slučaju, povoljnije kamatne stope.
Prema Zakonu o porezu na dohodak, razlika između ugovorene kamate i stope od 3 % godišnje smatra se primitkom. To znači da ako tvrtka posuđuje novac zaposleniku bez kamate, taj zaposlenik zapravo “ostvaruje dobit” u obliku uštede na kamatama. Na taj nevidljivi dohodak mogu se obračunati porez na dohodak, prirez i doprinosi. Kako bi se izbjegli ovi komplikacije, preporučuje se odrediti kamatnu stopu koja je barem 3 % godišnje, čime se zajam izvodi iz kategorije primitaka u naravi.
Kada tvrtka posuđuje novac od vlasnika: Spašavanje likvidnosti
S druge strane, često se događa da mlade tvrtke u fazi razvoja ili poduzeća u krizi (poput onih tijekom pandemije) zaptrebu hitnom prilivu gotovine. U takvim situacijama poduzetnici često koriste vlastita privatna sredstva kako bi spasili poslovanje. Ovo je potpuno legalno, ali i ovdje je ključna dokumentacija.
Da bi se izbjeglo da porezna administracija taj uplata tretira kao prihod tvrtke (na koji bi se morao platiti porez), potrebno je slijediti ove korake:
- Potpisivanje ugovora: Vlasnik kao fizička osoba i tvrtka kao pravna osoba potpisuju ugovor o zajmu kojim se regulira povrat novca.
- Jasna namjena uplate: Prilikom prijenosa novca putem internetskog bankarstva ili uplate u banci, u polje “svrha uplate” obavezno se mora navesti da se radi o pozajmici.
- Određivanje kamate: U ovom slučaju, najčešće je najpovoljnije ne navoditi kamatu. Time se izbjegava situacija u kojoj bi vlasnik (fizička osoba) morao plaćati porez na kamate koje je primio od vlastite tvrtke.
Zastara i zakašnjenje u otplati
Kao i kod svakog financijskog odnosa, postoji mogućnost da zajmoprimac ne vrati novac u dogovorenom roku. U tom trenutku zajmoprimac pada u zakašnjenje, što aktivira tečenje zateznih kamata i započinje odbrojavanje zastarnih rokova.
Zastarni rokovi variraju ovisno o stranama u ugovoru:
- Građanskopravni ugovori o zajmu: Tražbine zastarijevaju nakon pet godina.
- Ugovori između pravnih osoba: Potraživanja iz ugovora o kreditu ili zajmu sklopljenih između dvije tvrtke zastarijevaju brže, odnosno nakon tri godine.
Ovi rokovi su kritični za zajmodavca, jer nakon isteka zastarnog roka obveza vraćanja novca zakonski prestaje postojati, osim ako zastara nije prekinuta novim ugovorom ili priznanjem duga.
Zaključak
Pozajmice između tvrtke i fizičkih osoba mogu biti izvrsno rješenje za brz pristup kapitalu bez potrebe za bankovnim procesima. Bilo da tvrtka pomaže zaposleniku ili vlasnik spašava poduzeće, ključ uspjeha leži u preciznoj dokumentaciji. Pravilno sastavljen ugovor, jasna svrha uplate i razumijevanje poreznih pravila o primitcima u naravi osiguravaju da financijska pomoć ne postane administrativni i porezni teret. Uvijek je preporučljivo provjeriti trenutnu kamatnu stopu i zakonske zahtjeve kako bi se osigurala maksimalna sigurnost za sve uključene strane.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Može li tvrtka posuditi novac zaposleniku bez kamate?
Može, ali ako kamata nije barem 3 % godišnje, razlika se smatra primitkom u naravi i može biti oporezivana kao dohodak zaposlenika.
Što se događa ako u ugovoru nije naveden rok povrata?
U tom slučaju, zajmoprimac mora vratiti novac na
