Iadera Horror Hub: Kako su zadarski studenti istraživali psihologiju straha i gradske legende

Iadera Horror Hub: Kako su zadarski studenti istraživali psihologiju straha i gradske legende

Strah je jedna od najsnažnijih ljudskih emocija, a paradoxalno, mnogi od nas ga traže u kontroliranim uvjetima – kroz mračne hodnike horor filmova, napete stranice trilera ili atmosferačno zagušljive videoigre. Upravo je ta fascinacija bila u središtu projekta “Iadera Horror Hub”, jedinstvenog događaja koji su organizirali nastavnici i studenti anglistike u Zadru. Umjesto klasičnog predavanja, sudionici su kroz interaktivne aktivnosti istraživali granicu između stvarnosti i fikcije, otkrivajući kako se kreativno konstruira osjećaj užasa.

Gamifikacija straha: Potraga za blagom kroz Zadar

Glavni stup projekta bio je “Treasure Hunt”, dinamična potraga za blagom koja je započela u Starom kampusu i završila u parku Kapetanski. Ovaj segment nije bio samo obična šetnja gradom, već pažljivo dizajniran put kojim su timovi morali navigirati koristeći moderne tehnologije i rješavajući zagonetke. Sudionici su skenirali QR kodove, rješavali online izazove i simulirali prolazak kroz sigurnosne provjere, što je cijeli proces pretvorilo u živu igru.

Kljjučni element ovog iskustva bila je gamifikacija – primjena mehanizama igranja u kontekstima koji nisu primarno igre. Time je postignuto da studenti ne samo uče o žanru, već ga proživljavaju. Korištenjem mobilnih telefona i digitalnih tragova, svakodnevni gradski prostor transformirao se u scenu iz horor priče, čime je povećana angažiranost i motivacija sudionika.

Povijest i prostor: Kada grad priča strašne priče

Jedan od najzanimljivijih aspekata Iadera Horror Huba bila je poveznica između fizičkog prostora i lokalnih legendi. Docent dr. sc. Zlatko Bukač istaknuo je kako ambijent igra presudnu ulogu u stvaranju straha. Prostori poput zapuštenih studentskih evidencija, referada ili svečanih dvorana, kada se povežu s mračnim pričama, potpuno mijenjaju percepciju promatrača.

Tijekom istraživanja, sudionici su se susreli s mračnim stranama zadarske i regionalne povijesti. Fokus je bio na elementima koji izazivaju nelagodu i znatiželost:

  • Povijesna okrutnost: Priče o giljotini na Kalelargi podsjetile su na brutalnost prošlih vremena.
  • Lokalni misticizam: Legende o Sfingi i ukletim kućama na otoku Ugljanu dodale su dozu nadnaravnog.
  • Religijski i narodni motivi: Sudbina svete Stošije kao primjer prožimanja vjere i tragičnih pripovijesti.

Ovakav pristup omogućio je studentima da razumiju kako se estetika horora oslanja na kolektivni podsvijest i povijesnu traumu, pretvarajući poznate lokacije u mjesta nepoznatog i zastrašujućeg.

Psihologija horora i budućnost interaktivnog užasa

Osim terenskog rada, projekt je otvorio prostor za duboku analizu žanra. Razmatrano je kako uspješne računalne igre, poput Resident Evil Biohazard ili Everybody’s Gone to the Rapture, grade napetost. Za razliku od jeftinih “jump scare” efekata, ove igre koriste postupno otkrivanje tajni i osjećaj nemoći pred neizbježnim, što stvara dublji psihološki utjecaj na igrača.

Bukač je također iznio viziju budućnosti zabave u kojoj će tehnologija omogućiti hiper-personalizirani strah. Predviđa se razvoj sustava koji mogu pratiti biometrijske podatke korisnika u stvarnom vremenu:

  • Praćenje daha i pogleda: Senzori koji detektiraju paniku ili fokus.
  • Prepoznavanje emocija: AI sustavi koji analiziraju izraz lica.
  • Prilagodba scenarija: Dinamička promjena radnje igre kako bi se maksimalno pojačao osjećaj užasa točno u trenutku kada je korisnik najranjiviji.

Zaključak i budući pravci

Iadera Horror Hub završio je intelektualnim okruglim stolom pod nazivom “Horror i cenzura”, čime je projekt zaokružen diskusijom o granicama dopuštenog u umjetnosti i medijima. Prema riječima prorektora prof. dr. sc. Marka Lukića, ovo nije bio samo jednokratni događaj, već temelj za trajnu platformu. Planira se širenje inicijative kroz konferencije, književne natječaje, izložbe fotografija, pa čak i produkciju vlastitog horor filma.

Ovaj projekt pokazao je da se obrazovanje može izvesti izvan tradicionalnih okvira, spajajući akademiju, tehnologiju i urbanu kulturu. Istražujući strah, studenti su zapravo istraživali ljudsku prirodu, kreativnost i načine na koje interpretiramo svijet oko sebe.

If you like this post you might also like these

More Reading

Post navigation

back to top