Psihičko zdravlje i dalje je tema okružena brojnim predrasudama, strahovima i pogrebnim shvaćanjima. U svakodnevnom govoru često čujemo kako se termini poput psihoze i šizofrenije koriste kao sinonimi, što stvara zablude o prirodi ovih stanja. Iako su međusobno povezani, ključno je razumjeti da oni ne znače istu stvar. Dok je psihoza stanje koje opisuje gubitak kontakta sa stvarnošću, šizofrenija je složeni, dugotrajni poremećaj u okviru kojeg se psihoza često javlja kao jedan od primarnih simptoma.
Sadržaj...
Što je zapravo psihoza i kako se manifestira?
Psihoza nije zasebna bolest ili dijagnoza, već stanje u kojem osoba doživljava stvarnost na način koji nije usklađen s objektivnim činjenicama. Možemo je zamisliti kao simptom, slično kao što je visoka temperatura simptom različitih infekcija. Psihozno stanje može biti uzrokovano različitim čimbenicima: od teških depresivnih epizoda i bipolarnog poremećaja, preko organskih oštećenja mozga i tumora, pa sve do utjecaja određenih psihoaktivnih tvari ili ekstremnog stresa i nedostatka sna.
Osoba koja prolazi kroz psihoznu epizodu može biti potpuno uvjerena u stvari koje nisu istinite, što često dovodi do intenzivnog straha, zbunjenosti i uznemirenja. Glavni pokazatelji ovog stanja su halucinacije i zablude:
- Halucinacije: To su senzorni doživljaji koji nemaju vanjski izvor. Najčešće se radi o slušnim halucinacijama (čujanje glasova koje drugi ne čuju), ali mogu biti i vizualne, taktilne ili čak mirisne.
- Zablude: To su čvrsta, nerealna uvjerenja koja se ne mogu ispraviti logičkim dokazima ili činjenicama. Primjer može biti uvjerenje da je osoba progonjena od strane tajnih službi ili da posjeduje nadnaravne moći.
Šizofrenija kao složeni i kronični poremećaj
Za razliku od psihoze, koja može biti kratkotrajna i prolazna, šizofrenija je teški psihički poremećaj koji duboko utječe na razmišljanje, osjećaje i ponašanje. To je kronično stanje koje zahtijeva cjeloživotni pristup liječenju i podršci. Šizofrenija se najčešće javlja u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetima, pri čemu se simptomi često razvijaju postupno, ponekad neprimjetno u početku.
Stručnjaci simptome šizofrenije dijele u dvije osnovne skupine: pozitivne i negativne. Ova podjela ne odnosi se na utjecaj na raspoloženje, već na to dodaje li simptom nešto neobično ponašanju ili oduzima nešto što je uobičajeno.
Pozitivni simptomi
Pozitivni simptomi su oni koji se “dodaju” normalnom ljudskom iskustvu. To su upravo oni psihozni elementi o kojima smo govorili: halucinacije, zablude, dezorganizirani govor i neobično ponašanje. Osoba može govoriti o stvarima koje nemaju smisla ili reagirati na nadražaje koje drugi ne percipiraju.
Negativni simptomi
Negativni simptomi su često teži za prepoznati i liječiti jer se sastoje od gubitka funkcionalnosti. To uključuje emocionalnu ravnost ili apatiju, povlačenje iz društvenog života, gubitak motivacije za svakodnevnim aktivnostima, smanjenje količine govora te nedostatak užitka u stvarima koje su osobi ranije donosile radost.
Prepoznavanje ranih znakova i put prema oporavku
Rana dijagnoza je ključna za uspješan ishod liječenja. Prije nego što dođe do pune psihozne epizode, često se javlja tzv. prodromalna faza. U tom razdoblju osoba može postati povučena, zapostaviti osobnu higijenu, pokazati nagli pad uspjeha u školi ili na poslu, te razvijati neobične interese ili sumnje prema okolini.
Put oporavka danas je znatno optimističniji nego u prošlosti. Moderna psihijatrija koristi kombinirani pristup koji uključuje:
