U doba brzog razvoja generativne umjetne inteligencije, prepoznavanje razlike između stvarne fotografije i one stvorene algoritmima postaje sve zahtjevniji zadatak. Iako su alati poput Midjourneyja ili DALL-E postigli nevjerojatnu razinu detaljnosti, i dalje postoje specifični tragovi koji nam mogu otkriti digitalnu prirodu slike.
Prvi korak u analizi treba biti detaljan pregled anatomije i fizičkih zakona. Umjetna inteligencija često ima problema s renderiranjem ljudskih šaka, prstiju i zubi. Potražite neprirodne zakrivljenosti, previše prstiju ili čudne spojeve kože. Također, obratite pozornost na oči i zjenice; AI često stvara asimetriju ili nepravilne odraze svjetlosti koji ne odgovaraju okruženju u kojem se subjekt nalazi.
Drugi ključni element su pozadina i teksture. Dok je glavni subjekt često savršen, pozadina može sadržavati apsurdne anomalije. To mogu biti zgrade koje se krivo presjekaju, tekstovi koji izgledaju kao izmišljeni jezici ili predmeti koji se stapaju jedan s drugim. Glatka, gotovo plastična koža bez prirodnih bora i pora također je čest znak digitalne obrade.
Konačno, važno je kritički pristupiti kontekstu i izvoru slike. Ako fotografija izgleda previše savršeno kako bi bila stvarna, vjerojatno jest. Korištenje specijaliziranih alata za detekciju može pomoći, ali ljudski instinkt i pažljivo promatranje detalja ostaju najpouzdanija metoda u borbi protiv digitalnih manipulacija i dezinformacija u modernom medijskom prostoru.
