U većini zemalja benzin se označava oktanskom vrijednošću koja pokazuje koliko je gorivo otporno na samoubojstvo (detonaciju) u motoru. Iako se na pumpi u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi najčešće vidi oznaka “regular” ili “mid‑grade”, vozači koji putuju u druge dijelove svijeta često primijete da ista oznaka ne znači istu kvalitetu. Razlog leži u različitim metodama mjerenja oktanske vrijednosti i u načinu na koji se ti rezultati prikazuju potrošačima.
Sadržaj...
Kako se određuje oktanska vrijednost
Postoje dva osnovna testa koji se koriste za ocjenu otpornosti benzina na detonaciju: RON (Research Octane Number) i MON (Motor Octane Number). RON se provodi pri nižim brzinama i manjim opterećenju motora, dok MON mjeri otpornost pri visokim brzinama i većem opterećenju. Većina zemalja, uključujući članice Europske unije, koristi prosjek ta dva broja – AKI (Anti‑Knock Index). AKI se dobiva zbrajanjem RON‑a i MON‑a, a zatim dijeljenjem s dva.
U Sjevernoj Americi na etiketi se također navodi AKI, ali se u praksi primjenjuje stroži postupak mjerenja MON‑a. To znači da se pri istom RON‑u dobiva niži MON, a samim time i niži AKI. Zbog toga benzin s oznakom 87 AKI u SAD‑u odgovara otprilike 92 AKI u Europi, a benzin s oznakom 89 AKI u SAD‑u odgovara oko 95 AKI u drugim regijama.
Američki i europski sustav – ključne razlike
Glavna razlika između američkog i europskog sustava leži u uvjetima pod kojima se provodi MON test. Američki laboratoriji koriste strože uvjete:
- veći tlak zraka,
- višu temperaturu,
- brže promjene opterećenja motora.
Takvi uvjeti dovode do nižih brojčanih rezultata, jer gorivo pod većim stresom pokazuje manju otpornost na detonaciju. Europski laboratoriji, iako također provode MON test, često koriste blaže uvjete, pa se rezultati podižu i na taj način prikazuju veći AKI.
U praksi to znači da automobil koji u Sjedinjenim Američkim Državama koristi “regular” benzin s 87 AKI‑a zapravo dobiva gorivo slične kvalitete kao benzin s 92 AKI‑a u Njemačkoj ili Franc
