U sredini prošlog stoljeća skupina američkih kvakera, odbijajući sudjelovati u obaveznom vojnom pozivu, odlučila je napustiti domovinu i potražiti mir u drugoj zemlji. Kostarika, poznata po raznolikosti prirode i otvorenosti prema novim zajednicama, postala je njihovo novo utočište. Ovaj članak prati njihov dolazak, osnivanje grada Monteverde i dugoročni utjecaj na lokalno društvo i okoliš.
Sadržaj...
Razlozi preseljenja i prvi koraci u Kostarici
Početkom 1950‑ih godina mnogi kvakeri u Sjedinjenim Američkim Državama suočili su se s pritiskom da se uključe u vojnu službu tijekom rata. Vjera u nenasilje i svjesna suprotnost prisilnom služenju potaknuli su ih da traže alternativu. Kostarika, tada poznata po neutralnosti i liberalnim imigracijskim pravilima, ponudila je sigurno utočište.
Po dolasku kvakerska grupa kupila je zemljište u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u planinskom području prekrivenom maglom i bujnom vegetacijom. Taj prostor, koji je danas poznat pod imenom Monteverde, bio je idealan za uspostavu zajednice koja će živjeti u skladu s prirodom i svojim duhovnim načelima.
Osnivanje i razvoj grada Monteverde
Prvi doseljenici započeli su s izgradnjom jednostavnih drvenih kuća, poljoprivrednih gospodarstava i škole. Njihova vizija bila je stvoriti samoodrživu zajednicu u kojoj će se poštovati načela miroljubivosti, jednakosti i poštovanja prema svakoj živućoj biću. Uz pomoć lokalnih kostarikanskih seljaka uspostavili su sustav uzgoja kave, banana i drugih usjeva koji su osigurali prehranu i ekonomski opstanak.
U 1955. godini Monteverde je službeno priznat kao naselje, a kvakerski vođe organizirali su prvi sastanak zajednice u kojem su definirali pravila zajedničkog života, uključujući zajedničko odlučivanje i raspodjelu resursa.
Doprinos kvakerske zajednice lokalnom društvu i okolišu
Kvakerska zajednica u Monteverdeu uvela je niz inovacija koje su oblikovale društveni i ekološki pejzaž regije. Najvažniji doprinose možemo svrstati u sljedeće kategorije:
- Obrazovanje: Osnovali su osnovnu i srednju školu otvorenu za sve djecu iz okolnih sela, naglašavajući važnost
