U posljednjim desetljećima znanstvena zajednica sve više usmjerava svoje napore prema jednoj od najambicioznijih ideja – vraćanju organizama koji su nestali s lica Zemlje. Iako se na prvi pogled čini da je to zadatak iz znanstvene fantastike, napredak u molekularnoj biologiji, genetici i tehnologiji konzervacije otvara konkretne mogućnosti za stvaranje jedinki iz izumrlih vrsta. Ovaj tekst objašnjava koje su glavne metode koje se danas koriste, prikazuje najpoznatije projekte i razmatra moralna i praktična pitanja koja prate takve poduhvate.
Sadržaj...
Glavne metode za oživljavanje izumrlih vrsta
Različite tehnike pristupaju problemu iz različitih kutova, a izbor ovisi o tome koji je biološki materijal dostupan i koji je krajnji cilj istraživanja. Svaka metoda ima svoje prednosti, ali i ograničenja koja treba uzeti u obzir.
- Kloniranje – uzima se jedro iz stanice izumrlog organizma i ubacuje u jajnu ćeliju druge vrste, čime nastaje jedinka koja nosi gotovo identičan genetski zapis.
- Povratni uzgoj – križanjem živih potomaka s najbližim rođacima nastoji se postupno pojačati prisutnost osobina izumrlog pretka.
- Uređivanje gena – primjenom tehnologija za precizno mijenjanje genoma, poput metoda za rezanje i zamjenu sekvenci, moguće je ugraditi specifične gene iz izumrlog organizma u genom suvremene vrste.
- Odmrzavanje – pokušava se probuditi stanice ili embriji koji su sačuvani u ledenim slojevima ili permafrostu, a koji su preživjeli tisućljeća.
- Klijanje sjemena – kod biljaka dugotrajno čuvanje sjemena u hladnim uvjetima omogućuje ponovno klijanje i rast jedinki koje su se smatrale izumrlima.
Primjeri uspješnih projekata
U posljednjih nekoliko godina zabilježeni su značajni koraci koji pokazuju da se teorija može pretvoriti u praksu. Ispod su najistaknutiji primjeri, uz opis korištene metode i trenutnog statusa.
- Pyrenejski kozorog (Capra pyrenaica pyrenaica) – putem povratnog uzgoja, stručnjaci su kombinirali jedinke ibexa i drugih kozoroga kako bi pojačali karakteristike izumrlog podvrsta. Danas se u odabranim rezervatima mogu naći jedinke koje vrlo podsjećaju na originalni oblik, iako nisu 100 % genetski identične.
- Uroks (Bos primigenius) – uz pomoć povratnog uzgo
