Monarh leptiri (Danaus plexippus) poznati su po izvanrednim migracijama koje obuhvaćaju tisuće kilometara između Sjeverne Amerike i Meksika. Svake jeseni milijuni ovih leptira odlaze na zimske boravište, a tijekom proljeća se ponovno vraćaju na sjever. Pitanje koje znanstvenici i promatrači dugo godina zanimaju je: hoće li potomci tih leptira ponovno stići na točno isto područje, grad ili čak susjedstvo? U nastavku donosimo pregled znanstvenih spoznaja, metoda istraživanja i onoga što zapravo znači povratak na domovinu za ovu vrstu.
Sadržaj...
Osnove migracijske cjelovite priče
Monarh leptiri u Sjevernoj Americi dijele se na dvije glavne populacije: istočnu, koja prezimljuje u planinskim šumama ojkovnice u centralnom Meksiku, i zapadnu, koja zimi uz pacifičku obalu Kalifornije. Svake jeseni odrasli leptiri istočne populacije letje do 4000 kilometara južno, skupljajući se u kolonijama na drveću ojkovnice (Abies religiosa) na nadmorskim visinama od 2400 do 3600 metara. Tamo ostaju u stanju mirovanja do proljeća.
Kada dani postanu duži i temperature viže, leptiri postaju aktivni, parenje se odvija, a žene polaze na sjever tražeći biljku žitaricu (Asclepias) za odlaganje jajaca. Ova prva proljetna generacija umire nakon parenja i odlaganja jajaca. Njihova potomstva — druga, treća i četvrta generacija — nastavljaju put prema sjeveru, razmnožavajući se na stazama. Ključna je tzv. “četvrta generacija” ili “migracijska generacija”, koja nastaje kasno ljeti. Ona ne razmnožava se odmah, već uđe u reproduktivnu dijapazu (stanje odmora spolnih organa), nakuplja mastične rezerve i krene na dugi put prema Meksiku, iako nikada prije nije bila tamo.
Navigacijski mehanizmi: sunčev kompas i magnetski osjećaj
Kako leptir koji nikada nije video zimske boravište može pronaći put do njega? Odgovor leži u sofisticiranom navigacijskom sustavu. Glavni instrument je vremenski kompenzirani sunčev kompas. Leptiri prate položaj sunca na nebu, a njihova unutarnja biološka sat (smješten u antenama i mozgu) im omogućuje da is
