Ovrha je zakonski mehanizam koji vjerovniku omogućuje da naplati dug od druge pravne osobe – tvrtke ili obrta. Iako se na prvi pogled čini složenim, postupak je jasno definiran zakonima i u praksi se provodi relativno često. U nastavku ćete saznati kada je moguće pokrenuti ovrhu, koje su ključne faze postupka i na što treba obratiti pažnju kako bi naplata bila uspješna i pravno sigurnog.
Sadržaj...
Kada je moguće pokrenuti ovrhu
Prema Zakonu o rokom ispunjenja novčanih obveza, dužnik mora podmiriti potraživanje u roku koji je najčešće 60 dana, osim ako je ugovorom dogovoren kraći ili duži rok. Ako je taj rok istekao i dug nije podmiren, vjerovnik ima pravo pokrenuti ovrhu. Najčešći razlozi za pokretanje postupka su:
- neplaćeni iznos za isporučenu robu ili izvršenu uslugu;
- neispunjena ugovorna obveza unatoč prethodnim opomenama;
- namjerno izbjegavanje plaćanja, što se smatra prevarom.
Poduzetnici ponekad odgađaju ovrhu zbog straha od loše reputacije, visokih troškova ili nedostatka informacija o samom postupku. Međutim, neplaćanje dugova nije samo poslovni problem, već i kršenje zakonske obveze, pa je važno znati kako pravilno reagirati.
Priprema i podnošenje zahtjeva za ovrhu
Prvi korak je službena opomena dužniku. Opomena mora biti pismena, jasno navesti iznos duga, rok plaćanja (najčešće 15 dana) i upozoriti na mogućnost pokretanja ovrhe ako se dug ne podmiri. Nakon što je opomena isporučena i rok je istekao, vjerovnik može izabrati jedan od tri načina pokretanja ovrhe:
- Preko suda – podnošenje zahtjeva za izvršnu ispravu i pokretanje sudskog postupka. Ovaj put je najčešći kod većih potraživanja i on pruža dodatnu zaštitu vjerovniku.
- Preko javnog bilježnika – podnošenje zahtjeva za izvršnu ispravu kod javnog bilježnika. Ovaj način je brži, ali se može koristiti samo za određene vrste potraživanja.
- Preko nadzornog tijela – podnošenje zahtjeva za izvršnu ispravu kod nadzornog tijela (npr. Porezne uprave) kada je dug povezan s poreznim obvezama.
U svakom slučaju, vjerovnik mora priložiti dokaz o postojanju duga – fakture, ugovore, priznanice ili druge relevantne dokumente. Također je potrebno navesti sve prethodne pokušaje naplate, uključujući kopije opomena i eventualne sudske odluke.
