Svjetlost koju svakodnevno uživamo na Zemlji započinje svoj put duboko u srcu naše zvijezde. Iako se čini da bi najmlađi nositelj svjetlosti, foton, trebao odmah izroniti iz Sunčevog jezgre i zaputiti se prema nama, stvarnost je znatno složenija. U nastavku objašnjavamo zašto svjetlost iz Sunca putuje osam minuta do naše planete, dok je jednoj fotonskoj čestici potrebno i do stotinu tisuća godina da se probije kroz Sunčevu unutrašnjost.
Sadržaj...
Kako nastaje svjetlost u srcu Sunca
U središtu Sunca, na dubini od oko 150 000 kilometara ispod površine, temperature dosežu oko 15 milijuna kelvina. Tamo se odvija nuklearna fuzija vodika u helij, pri čemu se oslobađa ogromna količina energije. Prvotna energija pojavljuje se u obliku gama‑zrakova – vrlo visokofrekventnih fotona.
Ti gama‑fotoni ne mogu izravno prodrijeti prema vanjskim slojevima. Zbog izuzetno visoke gustoće plazme, susreću se s milijunima čestica – elektrona i ioniziranih atoma – koji ih neprestano raspršuju i apsorbiraju. Svaki takav sudar pretvara foton u foton niže energije, a proces se ponavlja sve dok foton ne dosegne energetski spektar vidljive svjetlosti.
Put fotona kroz Sunčevu unutrašnjost
Putovanje fotona kroz Sunčevu unutrašnjost opisuje se kao “slučajni hod” ili “difuzija”. Umjesto da se kreće pravocrtno, foton neprestano mijenja smjer, što ga usporava na način da mu je potrebno iznimno dugo da napusti Sunce.
Prema najnovijim modelima Sunčeve strukture, prosječni foton provodi otprilike 100 000 do 170 000 godina u unutrašnjosti zvijezde prije nego što se konačno probije kroz radijus i dopre do površine.
Glavni razlozi za to su:
- Visoka gustoća plazme: Sunčeva unutrašnjost sastavljena je od izuzetno gusto raspoređenih čestica, što uzrokuje
