Eritrociti, ili crvene krvne stanice, predstavljaju temeljni dio našeg krvotoka. Bez njih bi kisik iz zraka ostao zarobljen u plućima, a otpadni ugljični dioksid ne bi mogao biti izbačen iz tkiva. Ovaj članak objašnjava kako su eritrociti građeni, na koji način prenose kisik i koje unutarnje i vanjske čimbenike mogu promijeniti njihovu učinkovitost.
Sadržaj...
Izgled i unutarnja građa eritrocita
Eritrociti su bezjezglične, bikonkavne diskove promjera oko 7,5 µm i debljine otprilike 2 µm. Takav oblik povećava površinu za razmjenu plinova i omogućuje im da se lako savijaju pri prolasku kroz uske kapilare. Glavni sastojak eritrocita je hemoglobin – kompleksni protein koji veže kisik i daje krvi karakterističnu crvenu boju.
Hemoglobin se sastoji od četiri lanaca globina, a svaki lanac nosi po jednu hem‑grupu koja sadrži atom željeza. Željezo je ključno jer se na njega veže molekula kisika u obliku oksigemoglobina. Kada eritrociti prođu kroz pluća, kisik se veže za hemoglobin; kada putuju kroz tkiva, kisik se otpušta i zamjenjuje ga ugljični dioksid.
Kako se kisik veže i otpušta iz hemoglobina
Svaki mililitar krvi sadrži otprilike 5 milijuna eritrocita, a svaki eritrocit može prenijeti oko 270 miliona molekula kisika. To znači da cijela ljudska cirkulacija u minuti prenese dovoljno kisika da zadovolji potrebe svih organa, uključujući i najaktivnije mišiće tijekom vježbanja.
Otpuštanje kisika iz hemoglobina ovisi o nekoliko faktora: koncentraciji kisika u plućima, pH vrijednosti krvi, temperaturi i prisutnosti drugih tvari poput 2,3‑bisfosfoglicerata. Na primjer, tijekom intenzivnog napora povišena temperatura i niži pH (kiselost) olak
