U razdoblju Hladnog rata, strah od mogućeg sovjetskog napada na sjeverni dio Sjedinjenih Država potaknuo je izradu tajnog programa pod nazivom Operacija Washtub. Zrakoplovstvo SAD-a i Federalni istraživački ured udružili su napore kako bi stvorili mrežu civilnih „agenta u pripravnosti“ koji bi u slučaju invazije mogli prikupljati obavijesti o sovjetskim snagama. Program je obuhvatio neobične skupine građana – barmene, pilote iz udaljenih područja, duhovnike i lovce na divlje životinje – a jedan od njih je čak izbjegao obuku tvrdeći da je u potrazi za medvjedom.
Sadržaj...
Povijesni i geopolitički kontekst
Početkom 1950‑ih američki strateški analitičari počeli su razmatrati mogućnost da Sovjetski Savez iskoristi geostrateški položaj Aljaske i pokušaju preuzeti kontrolu nad ključnim zračnim i pomorskim pristaništima. Aljaska, s obzirom na svoju blizinu ruskom teritoriju i bogate prirodne resurse, smatrala se potencijalnim mostom za sovjetsku vojnu ekspanziju. Zbog toga su američke vojne strukture, uz podršku civilnih agencija, odlučile razviti sustav koji bi u slučaju iznenadnog sukoba mogao nastaviti prikupljati obavijesti i sabotirati neprijateljske operacije.
Operacija Washtub nije bila jedinstvena – slični programi provodili su se i u drugim dijelovima Sjedinjenih Država, ali je upravo Aljaska predstavljala jedinstvenu kombinaciju udaljenosti, teške klime i raznolike populacije koja je omogućavala skrivanje i djelovanje u prirodnim okruženjima. U takvom okruženju civilni stanovnici, poznati po svojim vještinama i lokalnom znanju, mogli su postati neformalni špijuni.
Organizacija programa i način djelovanja
U okviru Operacije Washtub, američke vojske uspostavile su tajnu mrežu koordinacijskih centara u Anchorageu i Fairbanksu. Svaki centar bio je povezan s manjim grupama civilnih volontera koji su primali osnovnu obuku iz područja špijunaže, šifriranja poruka i osnovnih metoda sabotaže. Obuka je trajala najviše dva dana i bila je prilagođena specifičnim uvjetima u kojima su volonteri radili – od ledenih vodova do gustih šuma.Volonteri su dobivali posebne identifikacijske oznake i sigurnosne kodove koji su im omogućavali da neupadljivo razmjenjuju informacije s vojnim izvorima. U slučaju otkrivanja sovjetske aktivnosti, njihova dužnost bila je odmah obavijestiti najbližu vojnu jedinicu ili, ako je to bilo moguće, organizirati lokalni otpor u obliku sabotaže – na primjer, oštećenjem komunikacijskih linija ili uništavanjem zaliha goriva.
Koje su skupine građana obučavane?
Program je ciljano birao ljude čije su svakodnevne dužnosti već uključivale rad u teško pristupačnim područjima i koji su bili navikli na rad u ekstremnim uvjetima. Među najčešće odabranim skupinama bile su:
- barmeni
