U 2017. godini znanstvenici sa Sveučilišta Berkeley otkrili su neobičnu povezanost između osjeta mirisa i tjelesne mase kod štakora. Životinje koje su izgubile mogućnost opažanja mirisa ostale su znatno mršavije, dok su one s pojačanim osjetom mirisa pribijele na kilograme, iako su jedle istu količinu hrane. Ovaj članak razmatra kako takvi rezultati mogu objasniti odnos mirisa i tjelesne težine te koje pouke možemo izvući za ljude.
Sadržaj...
Zašto miris može utjecati na tjelesnu masu?
Miris je jedan od najvažnijih osjetila koji regulira našu prehranu. Kada osjetimo miris hrane, aktiviraju se moždani centri koji potiču lučenje želučane kiseline i inzulina, pripremajući organizam za unos hranjivih tvari. Ovaj proces se naziva predpriprema probavnog sustava i pomaže da se hranjive tvari brže apsorbiraju u krvotok.
U odsustvu mirisa, kao što je slučaj kod štakora koji je izgubio ovaj osjet, takva priprema ne nastaje. Posljedica je smanjena učinkovitost probave i niži stupanj apsorpcije kalorija, što dovodi do smanjenja tjelesne mase. Nasuprot tome, pojačani osjet mirisa može pojačati želju za hranom i potaknuti metaboličke procese koji pohranjuju energiju u obliku masnog tkiva.
Metabolički mehanizmi otkriveni u eksperimentu
U eksperimentu su štakori podijeljeni u tri skupine: kontrolna grupa s normalnim osjetom mirisa, grupa s oštećenim osjetom mirisa i grupa s pojačanim osjetom mirisa. Svi su primali istu količinu hrane, a njihova tjelesna masa mjerena je tijekom šest tjedana. Rezultati su pokazali sljedeće:
- Štakori bez mirisa ostali su oko 15 % lakši od kontrolne grupe.
- Štakori s pojačanim mirisom dosegli su povećanje tjelesne mase od 20 %.
- Unos kalorija pohranjen u masnom tkivu bio je veći kod štakora s jačim mirisom, iako su jedu jednako.
- U krvi su se kod štakora s pojačanim mirisom zabilježile više koncentracije inzulina i niže razine leptina, što je potaknulo pohranu energije u masno tkivo.
