Visoka vlažnost zraka često izaziva neugodu, ali većina nas je primijetila da se ista relativna vlažnost od 87 % zimi ne doživljava na isti način kao ljeti. Razlika proizlazi iz promjene temperature, točke rosi i načina na koji naše tijelo reagira na toplinu i znojenje. U nastavku objašnjavamo fizikalne i biološke čimbenike koji uzrokuju ovu razliku i prikazujemo kako se zimska vlažnost percipira drugačije od ljetne.
Sadržaj...
Temperatura i točka rosi – osnovni pojmovi
Relativna vlažnost predstavlja omjer trenutne količine vodene pare u zraku i maksimalne količine koju zrak može zadržati pri istoj temperaturi. Kako temperatura raste, zrak može primiti više vodene pare, pa se relativna vlažnost smanjuje, i obrnuto. Točka rosi je temperatura na kojoj se vodena para počinje pretvarati u kapljice. Kada je razlika između temperature zraka i točke rosi mala, zrak je gotovo zasićen i osjećaj vlažnosti postaje intenzivan.
U ljetnom primjeru – 25 °C, 87 % vlažnosti i točka rosi 22 °C – razlika između temperature i točke rosi iznosi samo tri stupnja. Zrak je tada vrlo blizu zasićenja, a isparavanje znoja se znatno usporava. U zimskom primjeru – 15 °C, 87 % vlažnosti i točka rosi 13 °C – razlika iznosi dva stupnja, ali ukupna količina vodene pare je znatno manja jer hladniji zrak ne može zadržati toliko vlage.
Kako ljudsko tijelo reagira na toplinu i vlagu
Ljudsko tijelo regulira temperaturu putem znojenja. Kada se koža zagrije, žlijezde izlučuju znoj koji se isparava, čime se smanjuje tjelesna toplina. Isparavanje je najefikasnije kada je zrak topao i suh. Ako je zrak topao i vlažan, isparavanje se usporava, znoj ostaje na koži i nastaje neugodan osjećaj ljepljivosti i gušavosti.
Zimi, iako je vlažnost visoka,
