U razdoblju Prvog svjetskog rata kanadske vlasti provodile su politiku interniranja osoba koje su smatrane neprijateljskim strancima. Među najbrojnijim grupama bile su ukrajinske zajednice, čiji su članovi, muškarci, žene i djeca, označeni prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. Procjenjuje se da je oko osam tisuća ukrajinskih Kanađana smješteno u internacijske kampove, a njihova prisutnost ostavila je dubok trag na društveni i gospodarski razvoj zemlje.
Sadržaj...
Povijesni okviri i razlozi interniranja
Početkom 1914. godine, kada je izbio Prvi svjetski rat, Kanada je bila dio Britanskog Carstva i automatski je ušla u sukob na strani savezničkih sila. Vlada je tada donijela niz zakona koji su omogućili ograničavanje slobode kretanja i radnih prava osoba podrijetlom iz zemalja koje su se nalazile na suprotnoj strani. Ukrajinski Kanađani, većinom potomci imigranata iz Austro‑Ugarske Monarhije, bili su označeni kao neprijateljski stranci jer je njihova zemlja podrijetla bila u sukobu s Velikom Britanijom.
Politički pritisci, strah od špijunaže i želja za kontrolom radne snage doveli su do donošenja Zakona o interniranju iz 1914. i 1915. godine. Ti zakoni su omogućili policiji i vojnim vlastima da bez sudske odluke zadrže i smjeste u kampove sve koji su smatrani prijetnjom. Ukrajinski Kanađani, koji su se već dugo integrirali u kanadsko društvo, iznenada su se našli pod sumnjom i pod pritiskom javnog mnijenja.
Kako je provedeno interniranje i život u kampovima
Interniranje je započelo 1915. godine, a najviše se intenziviralo tijekom 1916. i 1917. godine. Ukrajinski Kanađani prikupljani su u nekoliko lokacija diljem zemlje, najčešće u ruralnim područjima gdje su se nalazili radni kampovi. Najpoznatiji su bili kampovi u Alberti, Manitobi i Ontariju. U tim kampovima zatvorenici su bili pod stalnim nadzorom, a njihova svakodnevica obilježena je teškim radom, ograničenim slobodama i nedostatkom osnovnih sredstava za život.
Rad u kampovima često je bio besplatan ili slabo plaćen, a zatvorenici su bili prisiljeni izgraditi i održavati infrastrukturu koja je služila vojnim i civilnim potrebama. Nedostatak adekvatne hrane, medicinske skrbi i higijenskih uvjeta doveo je do čestih bolesti i visokog mortaliteta. Unatoč teškim uvjetima, zatvorenici su pokušavali očuvati svoje kulturne običaje, organizirajući crkvene službe i jezične tečajeve za djecu.
- Kamp u Alberti – smješten u blizini grada Edmonton, poznat po rudarskom radu.
- Kamp u Manitobi – smješten u regiji Selkirk, gdje su zatvorenici radili na izgradnji željezničkih pruga.
