Nasilje u svim svojim oblicima — od obiteljskog nasilja preko nasilja u školama do nasilja na ulicama — postaje sve prisutniji problem koji zahtijeva sustavnu i odbrambenu reakciju cjelokupnog društva. Statistike policije i izvještaji nevladinih organizacija upozoravaju na rast prijavljenih slučajeva, a stručnjaci naglašavaju da se radi samo o vrhu ledenog brijega jer veliki broj žrtava i dalje ćuti iz straha ili stida.
Posebno brigu uzrokuje nasilje među mladima. U zadnjih nekoliko godina zabilježen je porast fizičkih sukoba ispred škola, u parkovima i na društvenim mrežama gdje se verbalno nasilje brzo pretvara u fizičko. Pedagozi i psiholozi upozoravaju da djeca i mladeži nedostaje emocionalna podrška, a uz to su izloženi nasilnim uzorima u medijima, video igrama i unutar vlastitih obitelji. Bez rano prepoznavanja i intervencije, ti uzorci ponašanja prenose se u odraslost.
Obiteljsko nasilje ostaje najskriveniji, a često i najopasniji oblik. Žrtve — gotovo isključivo žene i djeca — često nemaju sigurno mjesto za pobjježiti niti financijsku neovisnost za prekid s nasilnikom. Zakonodavstvo je unaprijeđeno, ali provedba w praksi još uvijek hromi: policija ponekad bagatelizira prijavu, sudski postupci traju godinama, a sigurne kuće su preopterećene. Potrebno je više resursa za socijalnu skrb, brže suđenje i obvezne programe za nasilnike kako bi se prekinuo kružni tok nasilja.
Društvena otpornost na nasilje ne može se izgraditi samo zakonskim propisima. Nužna je cjelovita prevencija koja uključuje obrazovne ustanove, zdravstveni sustav, medije i vjerske zajednice. Škole bi trebale uvesti obvezne programe nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba, a mediji odgovorno izvještavati bez senzacionalizma. Samo zajedničkim, dugotrajnim naporom Hrvatska može smanjiti razinu nasilja i stvoriti sigurnije okruženje za sve građane.
