Thomas Edison, jedan od najutjecajnijih izumitelja 19. stoljeća, nije vidio u fonografu samo uređaj za zabavu. Njegova prvobitna vizija bila je da pomoću snimanja glasa omogući osobama s oštećenjem vida pristup književnosti. Ideja da se tiskani tekst pretvori u zvučne zapise, čime bi se knjige učinile dostupnima onima koji ne mogu čitati štampano, bila je revolucionarna za svoje vrijeme i postavila je temelje za današnju audio-književnost.
Sadržaj...
Edisonova vizija i povijesni kontekst
U kasnim 1870‑im godinama, kada je Edison patentirao fonograf, svijet je još uvijek bio okružen tiskanim knjigama i rukopisima. Slijepi čitači oslanjali su se na brajicu, koja je zahtijevala dugogodišnje učenje. Svjestan tih prepreka, Edison je zamislio uređaj koji bi mogao snimiti glas i reproducirati ga na zahtjev. U svojim bilješkama napisao je da bi fonograf mogao poslužiti kao „glasovni bibliotekar“, čime bi se znanje prenosilo i onima koji ne mogu čitati tiskani tekst.
Fonograf kao prvi alat za audio-knjige za slijepe
Osnovna prednost fonografa bila je mogućnost pohranjivanja i reprodukcije govora bez potrebe za vizualnim prikazom. Za slijepe osobe to je značilo da bi mogli slušati knjige, novine i druge publikacije u udobnosti vlastitog doma. U usporedbi s tadašnjim metodima, fonograf je nudio:
- Brzu reprodukciju: Jednom snimljen tekst mogao se reproducirati više puta bez dodatnog napora.
- Mobilnost: Snimke su se mogle nositi u malim kut
