Kada se pomisli na Napoleona Bonapartea, najčešće se prizivaju slike velikih bitaka, političkih previranja i ambicioznih reformi. Malo je onih koji znaju da je ovaj francuski vojskovođa, rođen 1769. godine na otoku Korzici, istovremeno bio i strastveni ljubitelj gitare. Njegova glazbena sklonost ostala je nepoznata sve dok su nakon njegove smrti otkrili osobnu zbirku gitara koje je posjedovao i na kojima je vježbao.
Sadržaj...
Rani susreti s glazbom i prvi koraci na gitari
Napoleon je odrastao u obitelji koja je cijenila umjetnost i glazbu. Otac Carlo Buonaparte svirao je violinu, a u domu su se često čuli melodijski zapisi i pjevačke večeri. Prvi susret s gitarom dogodio se kada je, još kao tinejdžer, posjetio Pariz i čuo ulične glazbenike kako sviraju instrument s šest žica. Zvuk ga je očarao i potaknuo da sam počne učiti osnovne akorde.
U to vrijeme gitara nije bila popularna u aristokratskim krugovima; smatrala se instrumentom naroda i često je bila povezana s tavernama i pijacama. Ipak, Napoleon je u njoj vidio način da se opusti od napetosti ratnih kampanja i da razvije svoju kreativnost. U pismima iz tog razdoblja spominja kako mu je sviranje gitare pomoglo da razbistri misli i da se pripremi za nadolazeće izazove.
Glazbena kolekcija cara – nastanak i raznolikost
Kada je Napoleon postao car, njegova ljubav prema glazbi nije nestala. Unatoč stalnim putovanjima i vojnim obavezama, uvijek je nosio sa sobom malu, ali kvalitetnu gitaru. Vjeruje se da je tijekom kampanja po Europi skupljao instrumente od lokalnih majstora, a često je i sam naručivao izradu po svojim željama.
U njegovoj osobnoj zbirci nalazile su se različite vrste gitara, od jednostavnih španskih modela do složenijih francuskih instrumenata. Svaka od njih imala je jedinstvenu priču:
- Pariska gitara iz 1795. Izrađena od crnog oraha, s ukrasnim rezbarijama, koju je Napoleon poklonio sebi kao podsjetnik na prve uspjehe u Italiji.
- Italijanska gitara iz 1802. Nabavljena tijekom kampanje u Italiji, poznata po toplom tonu i laganom tijelu, idealna za improvizirane koncerte u šatorima.
- Francuska koncertna gitara iz 1808. Složena od mahagonija, s bogatim ornamentima, koju je koristio za svečane nastupe pred dvoranom.
- Španska flamenco gitara iz 1811. Kupila ju je u Sevilji, a njezin žestoki ritam odražavao je Napoleonovu odlučnost u kasnijim vojnim poduhvatima.
Instrumenti su bili pažljivo pohranjeni u osobnom kabinetu u Luvru, a nakon Napoleonove smrti 1821. godine ostali su zaboravljeni sve dok ih nije otkrila grupa povjesničara glazbe 1970‑ih.
Kako je glazba utjecala na Napoleonovo vodstvo
Glazbeni odmor nije bio jedini razlog zašto je Napoleon cijenio gitaru. U svojim dnevnim zapisima opisuje kako je sviranje pomoglo u razvoju strateškog razmišljanja – ritmičko praćenje akorda poticalo na precizno tempiranje vojnih manevara. Također je vjerovao da glazba jača moral trupa; često je organizirao improvizirane nastupe za svoje vojnike, što je podizalo raspoloženje i jačalo osjećaj zajedništva.
Njegova sklonost glazbi odražavala se i na reforme u kulturnom životu Francuske. Kao car, poticao je izgradnju koncertnih dvorana i podržavao mlade glazbenike, smatrajući da je umjetnost ključna za nacionalni identitet.
Nasljeđe i očuvanje zbirke
Danas se dijelovi Napoleonove zbirke nalaze u muzejima diljem Europe. Pariska gitara iz 1795. izložena je u Musée de la Musique u Parizu, dok je italijanska gitara iz 1802. dio stalne postavke u Nacionalnom muzeju u Rimu. Francuska koncertna gitara iz 1808. čuva se u Louvreu, a španska flamenco gitara iz 1811. prikazana je u Muzeju umjetnosti u Madridu.
Restauratori su naglasili da su instrumenti izvanrednog stanja, što svjedoči o pažljivom čuvanju i ljubavi koju je Napoleon gajio prema njima. Njihova prisutnost omogućuje modernim posjetiteljima da zavire u intimnu stranu jednog od najpoznatijih vojskovođa povijesti.
Često postavljena pitanja (FAQ)
- Je li Napoleon zaista svirao gitaru? Da. Povijesni dokumenti, osobna pisma i svjedočanstva suvremenika potvrđuju da je redovito vježbao i koristio gitaru za opuštanje.
- Koliko je gitara imao u svojoj zbirci? Točan broj nije poznat, ali stručnjaci procjenjuju da je u posjedu imao između deset i dvanaest različitih instrumenata.
- Zašto je gitara bila neobična za aristokraciju? U 18. i početkom 19. stoljeća gitara je bila smatrana narodnim instrumentom, dok su aristokrati preferirali violinu, klavir i violu.
- Gdje mogu vidjeti Napoleonove gitare? Najveći dijelovi zbirke izloženi su u muzejima u Parizu, Rimu, Madridu i Luvru.
Napoleonova strast prema gitari otkriva ljudsku dimenziju poznatog vojskovođe – čovjeka koji je, unatoč velikim ambicijama i ratnim podvizima, pronalazio mir i inspiraciju u jednostavnim zvukovima šesterostruke žice. Ova nepoznata strana njegove osobnosti podsjeća nas da i najveći povijesni likovi imaju svoje tajne, a glazba često služi kao most između javnog i privatnog svijeta.
