U Drugom svjetskom ratu, Enigma stroj je bio ključni element naziračke komunikacije Njemačke. Iako je izgledao relativno jednostavno, njegova kompleksnost učinila je odporan na razbijanje dolje do 1940. godine. Ovaj članak objašnjava kako je Enigma radila, kako su se poruke šifrirale i dekodirale, te koji su faktori doprinijeli njezinom konačnoj razbijanju.
Sadržaj...
Struktura i rad Enigme stroja
Enigma je bio elektromehanički uređaj s tipkovnicom, lampicama i rotirućim diskovima (rotori). Svaki rotor sadržava 26 kontakata, po jedan za svako slovo abecede. Kada je operater pritisnuo tipku, električni impuls prolazio je kroz niz rotora, a lampica na desnoj strani se upala, prikazujći šifrirano slovo. Ključna je bila rotacija rotora po svakom pritisku, što je stvarao miljonima mogućih kombinacija.
Postavka i šifriranje poruka
Kodiranje započinje odabirom početnog položaja rotora, poznatog kao postavka. Ova postavka se bilježi na papiru i prenosi na drugi stroj. Operater tipka poruku, a svaki pritisak aktivira rotaciju rotora. Lampice osvjetljuju šifrirane slova, koje se zatim šalje primatelju. Postavka mora biti istog na oba stroja za dekodiranje.
Razbijanje Enigme – rolja Poljaka i matematičkih odkryjenja
Enigma je bila razbijana u 1940. godine od poljskih kriptografa, koji su razumeli da se postavlja na matematički principima. Ključni je bio odkrytni razumijevanje da se postavlja na rotacijama rotora. Poljska ekipa je razvila specialni uređaj – Bombe – koji je pronašao pravila šifriranja. Razbijanje je postalo moguće kada su razumeli da se postavlja na pravila rotacije i da se ista postavka koristi za kodiranje i dekodiranje.
