U kolovozu 2012. godine zatvorenik Gary Carl Simmons Jr., osuđen na smrtnu kaznu, naručio je najopširniji posljednji obrok u povijesti američkih zatvora. Ukupna energetska vrijednost tog obroka iznosila je nevjerojatnih 29 000 kalorija, a sastavljen je je od jela iz dva poznava lanca brze hrane – Pizza Hut i McDonald’s. Ovaj članak razmatra okolnosti slučaja, detalje naručenog menija, zdravstvene implikacije takve količine hrane te reakcije javnosti i pravne aspekte.
Sadržaj...
Povijestni kontekst i pravila posljednjeg obroka
Praksa davanja „posljednjeg obroka“ zatvorenicima na smrtnoj kazni potječe iz 19. stoljeća i smatra se humanim načinom da se osigura posljednji trenutak slobode i udobnosti. U Sjedinjenim Američkim Državama zatvorenici imaju pravo izabrati jela po vlastitom ukusu, a trošak se naplaćuje zatvoru. Izbor je obično ograničen na ono što je dostupno u lokalnim restoranima, a zatvorenik može naručiti više od jedne stavke, ali se ne dopušta prevelika količina.
Gary Simmons, zatvorenik u saveznoj državi Texas, privukao je medijsku pažnju upravo zbog iznimne količine hrane koju je naručio. Prema dostupnim podacima njegov obrok obuhvaćao je više od dvadeset različitih stavki, a ukupna energetska vrijednost iznosila je 29 000 kalorija – otprilike deset puta više od preporučene dnevne potrebe za prosječnog odraslog čovjeka.
Sastav obroka – što je sve naručeno?
Među naručenim jelima bili su četiri velike pizze, dvadeset komada pomfrita, deset hamburgera, pet porcija piletine u krutu, te razne deserti poput slado
