Eutanazijski vlak predstavlja zanimljivu teoriju koja kombinira medicinsku praksu dobrovoljne smrti s logističkim sustavom željezničkog prijevoza. Ova ideja je nastala kao odgovor na sve veće zahtjeve za dostupan i dostojanstven način okončanja života onih koji trpe neizlječive bolesti i nepodnošljivu bol. U teoriji, pacijent bi se u posebnim vagonskim jedinicama, opremljenim medicinskim osobljem i potrebnom opremom, mogao odlučiti za kontroliranu i mirnu smrt dok se voz kreće kroz prirodne krajolike. Time bi se smanjila potreba za bolničkim prostorom i omogućila privatnost u okruženju koje ne podsjeća na kliničku atmosferu.
Pravni okvir takvog sustava zahtijevao bi detaljnu regulaciju na razini zakona o medicinskoj etici, prava pacijenta i sigurnosti željezničkog prometa. Svaka stanica bi morala imati stručni tim koji bi provjeravao valjanost zahtjeva, potpisane izjave i medicinsku dokumentaciju. Također, potrebno je osigurati da se vlak ne kreće kroz gusto naseljena područja u vrijeme provjere, kako bi se spriječile moguće nesreće ili neželjeni incidenti. Etnički aspekti uključuju poštivanje kulturnih i religijskih uvjerenja, jer ne smije se nametati jedinstveni model svima. U praksi, takav projekt zahtijevao bi suradnju između zdravstvenih ustanova, željezničkih poduzeća, etičkih komisija i zakonodavnih tijela, a sve u svrhu pružanja humane i dostojanstvene opcije onima koji se nalaze na kraju svog životnog puta.
