Maratonska utrka je od samog početka bila simbol izdržljivosti i volje. Tek kada su se Olimpijske igre 1904. godine održale u St. Louisu, maraton je postao poznat ne po sportskim rekordima, već po nizovima neobičnih situacija koje su otkrile koliko je tadašnji sport još bio neuređen. Vrućina, loša organizacija i nedostatak medicinskog znanja pretvorili su trku u pravu avanturu, a trkači su se vratili s pričama koje zvuče više kao anegdote nego kao sportski podaci. U nastavku donosimo tri najzanimljivija događaja iz tog maratona i njihov utjecaj na buduće Olimpijske igre.
Sadržaj...
1. Trkač koji je na kratko zamijenio noge automobilom
Na početku utrke najviše je privlačio američki trkač Fred Lorz. Nakon što je pretrčao oko 17,7 kilometra, umorio se i, ne znajući što drugo učiniti, ušao u automobil koji je slučajno prolazio uz stazu. Vozio je još 17,7 kilometra dok mu motor nije otkazao, potom se vratio na traku i nastavio trčati do cilja. Publika ga je dočekala s aplauzom, a on je, ne znajući da će ga uskoro otkriti, mahao kao pobjednik.
Kada je istina izašla na vidjelo, organizacijska komisija ga je odmah isključila iz natjecanja. Iako je kasnije oprošten i nastavio trčati kao amater, Lorzovo ime ostalo je simbol prvog velikog skandala u povijesti olimpijskog maratona.
2. Pobjednik pod utjecajem otrova i alkohola
Po isključenju Lorz-a, pobjednikom je proglašen Thomas Hicks, koji je trčao pod iznimnim fizičkim naporom. Kako bi ga održali u pokretu, njegov trener i liječnik mu su davali doze stričnine – tada popularnog sredstva protiv štakora koje sadrži arsenik. Uz to su mu nudili brandy kako bi ublažili bol i potaknuli budnost.
Ova kombinacija gotovo ga je ubila: Hicks je na kraju utrke bio u polusvijesti, jedva je mogao hodati, a suci su ga morali nositi s trake. Ipak, jer je prešao cilj prije nego što je pao, priznata mu je pobjeda. Njegova priča pokazala je koliko su tadašnji sportaši bili spremni riskirati zdravlje za medalju.
3. Loša organizacija i ekstremni uvjeti trke
Maraton 1904. godine bio je obilježen i nizom logističkih propusta. Trka je započela u podne, a temperatura je tada premašila 30 °C, što je dodatno otežavalo napor. Trkači su morali sami pronalaziti vodu i hranu duž staze, a na nekim dijelovima su se susretali s divljim životinjama i neoznačenim prometnim putovima.
Organizatori nisu osigurali medicinsku pomoć uz stazu, pa su trkači često morali sami brinuti o svojim ozljedama. Nedostatak jasnih pravila i nedovoljna kontrola rezultata doveli su do
