Škiljenje, poznato u medicinskoj terminologiji kao strabizam, jedan je od najčešćih očnih poremećaja koji zahvaća djecu. Iako se kod novorođenčadi povremeno skretanje oka može smatrati normalnim razvojnim fenomenom, kod starije djece to stanje zahtijeva ozbiljnu pozornost. Kada oči ne gledaju u istom smjeru, mozak ne može ispravno spojiti slike s lijevog i desnog oka, što može dovesti do gubitka dubinskog vida i razvoja slabovidnosti u jednom oku. Srećom, uz pravovremenu dijagnozu i pravilnu terapiju, većina slučajeva strabizma može se uspješno liječiti. U ovom članku objašnjavamo što uzrokuje škiljenje, koje su vrste najčešće, koje su metode liječenja dostupne i kada je vrijeme posjetiti stručnjaka.
Sadržaj...
Kako nastaje strabizam i zašto je važno reagirati na vrijeme
Rad očiju zahtijeva preciznu koordinaciju između mišića i živčanog sustava. Svako oko pokreće šest mišića koje kontrolira mozak, a cilj je da oba oka istovremeno usmjere pogled na istu točku. Kada dolazi do neravnoteže u radu tih mišića, jedno oko može skrenuti prema unutra, van, gore ili dolje, dok drugo ostaje usmjereno ispred. Takvo skretanje naziva se strabizam.
Problem nije samo u izgledu – dugoročno, neiscijeljen strabizam može ozbiljno ugroziti razvoj vida. Mozak djeteta u ranom razdoblju uči prepoznavati i povezivati slike s oba oka kako bi stvorio trodimenzionalnu sliku svijeta. Ako jedno oko stalno škili, mozak počinje ignorirati signal iz tog oka kako bi izbjegao dvostruku sliku. Taj mehanizam, iako je zaštitni, vremenom dovodi do slabovidnosti, poznate kao ambliopija. Ako se ne liječi do osme godine života – kada se vizualni sustav najviše razvija – oštećenje može postati trajno.
Glavni razlozi zbog kojih dolazi do razvoja strabizma uključuju:
- Genetska sklonost – ako u obitelji postoje slučajevi očnih poremećaja, rizik za razvoj strabizma kod djeteta je veći.
- Refrakcijski defekti – slab vid zbog kratkovidnosti, dalekovidnosti ili astigmatizma može potaknuti oko da skrene kako bi pokušalo bolje fokusirati.
- Oštećenja živaca ili mišića – povrede, infekcije ili neuromuskularni poremećaji mogu narušiti pokretljivost oka.
- Nedovoljna vizualna stimulacija – u prvim godinama života, kada je mozak najosjetljiviji na razvoj vida, svako zanemarivanje vida u jednom oku može imati dugotrajne posljedice.
Zbog toga je redovita provjera vida kod djece ključna – prvi pregled trebao bi se obaviti već u dobi od šest mjeseci, a zatim redovito tijekom djetinjstva.
Vrste strabizma: kako se razlikuju i što znače
Ne svaki strabizam je isti. Ovisno o smjeru skretanja oka, učestalosti pojavljivanja i vremenu nastanka, razlikuju se nekoliko osnovnih vrsta. Poznavanje vrste pomaže liječniku u odabiru najučinkovitijeg načina liječenja.
Najčešće vrste strabizma kod djece su:
- Ezotropija – najčešći oblik, kod kojeg
