Jedan kratak, 59‑sekundni kadar snimljen 1967. godine u šumama sjeverne Kalifornije postao je simbol tragične legendе o Bigfootu. Iako je snimak do danas izazvao brojne debate, njegova autentičnost i dalje ostaje predmet rasprave među znanstvenicima, entuzijastima i skeptičarima.
Sadržaj...
Kako je snimak nastao
20. listopada 1967. godine, Roger Patterson, bivši kaskader i konjanik, zajedno s prijateljem Robertom Gimlinom, planinarom, uputili su se u područje oko jezera Bluff Creek. Nakon što su čuli priče o velikom, neukrčenom biću koje bi se kretalo po šumama, odlučili su istražiti. Tijekom šetnje, Patterson je ugledao obličje koje se kreće uzvodno, prekriveno tamnom dlakom i visoko iznad konja. U trenutku uzbuđenja, Patterson je brzo uzeo 16‑milimetarsku kameru i snimio biće dok se okretalo prema kameri i nestalo među drvećem. Cijeli kadar traje 59,5 sekundi.
Zašto je kontroverzan
Od samog početka snimak izazvao je polarizirane reakcije. Navijači kriptozoologije ga smatraju najvjerodostojnijim dokazom postojanja Bigfoota, dok znanstvenici i stručnjaci za film sumnjaju u njegovu autentičnost. Glavni argumenti protiv autentičnosti su:
- Nedostatak fizičkih tragova – iako je snimanje obavljeno u blizini potoka, nikada nisu pronađeni otisci stopala koji bi odgovarali veličini i težini prikazanog bića.
- Potencijal kostima – neki stručnjaci za efekte i kostime pretpostavljaju da bi biće moglo biti čovjek u kostimu, što bi na snimci izgledalo uvjerljivo.
- Osvjetljenje i pokreti – analize pokreta pokazuju neobične, gotovo nehumanističke obrasce koji se teško mogu replicirati u kostimu.
- Motivi za prijevaru – Patterson je imao financijske probleme i ranije je izjavljao viđenja Bigfoota, što nekima daje motiv za laž.
Analiza i stručna mišljenja
U posljednjih deset godina, digitalne metode analize pokreta i forenzičke tehnologije omogućile su detaljniju provjeru snimka. Neki istraživači su uporedili pokrete bića s hodanjem poznatih životinja i ljudi, zaključujući da se pokreti ne podudaraju s nikakvom poznatom vrstom. Drugi, međutim, tvrde da bi se takvi pokreti mogli postići s tehnikom tog vremena, a da bi se na snimci teško razlikovali od stvarnog bića.
Jedan od najpoznatijih studija, provedena 2015. godine, koristila je softver za analizu pokreta i zaključila da je stopa pokreta bića najbliža stopi velikog medvjeda, ali s nekim razlikama u brzini i koordinaciji. Drugi stručnjaci, s druge strane, naglašavaju da bi se takve razlike mogle objasniti nepreciznošću snimanja i ograničenjima 16‑milimetarske kamere.
