Kada podignemo pogled prema nebu i ugledamo Sunce, čini nam se da njegova svjetlost dopire do nas gotovo odmah. U stvarnosti, jednom kad foton – čestica svjetlosti – napusti površinu Sunca, potrebno mu je otprilike osam minuta da prijeđe udaljenost od 150 milijuna kilometara i dotakne Zemljinu atmosferu.
Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da putovanje tog fotona započinje mnogo ranije, duboko u srcu Sunca. U središnjem dijelu zvijezde, gdje temperature dosežu oko 15 milijuna stupnjeva Celzija, odvijaju se nuklearne reakcije u kojima se vodik pretvara u helij, a pri tom nastaju ogromne količine energije u obliku fotona.
Foton koji nastane u tom vrelog i izuzetno gusto zbijenom okruženju ne može izravno probiti prema van. Umjesto toga, neprestano sudara s česticama plazme, mijenja smjer i gubi energiju. Taj haotičan proces, poznat kao radiativni transport, traje tisućama godina. Svaki put kada foton udari u elektrone ili protone, njegova putanja se preusmjerava, a energija se postupno prenosi prema vanjskim slojevima zvijezde.
Tek kada foton dosegne područje zvanog konvekcijska zona, gdje su temperature i gustoća znatno niže, prelazi se na konvekcijski transport. Tada se energija prenosi kroz masivne plinovite „bubnjeve“ koje se podižu prema površini, noseći svjetlost sve bliže vidljivom dijelu Sunca.
Konačno, nakon što foton prođe kroz fotosferu – vidljivu površinu Sunca – napusti zvijezdu i kreće kroz svemir. Put od središta do površine može trajati i do milijun godina, ovisno o uvjetima unutar zvijezde. Stoga, iako nam se čini da svjetlost dolazi gotovo trenutno, zapravo je to rezultat dugog i složenog putovanja kroz najekstremnije uvjete u svemiru.
