U razdoblju neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata sovjetski inženjeri i projektanti pod vodstvom glavnog konstruktora Aleksandra Morozova započeli su rad na najimpresivnijem oklopnom stroju koji bi mogao dominirati na bojištu. Njihova vizija bila je stvoriti teški tenk koji će kombinirati izvanrednu zaštitu, snažan top i iznimno pouzdan motor, čime bi se postigla prednost nad zapadnim protivnicima.
Projekt IS‑7, označen i kao „Istrebitelj‑7“, započeo je 1946. godine, a prvi prototip prikazan je javnosti 1949. godine. Oklop tenka dosegao je debljinu i do 200 mm na prednjem dijelu, dok je stražnji oklop bio debljine oko 150 mm, čime je osiguran izvanredan otpor protiv projektila i protutenkovskih topova. Top kalibra 122 mm, poznat po visokoj probojnosti, mogao je ispaliti projektil s brzinom od 1 200 m/s, što je omogućavalo učinkovito gađanje i neprijateljskih tenkova i utvrda.
Motorska jedinica IS‑7 bila je V‑12 dizel motor snage 1 200 KS, smješten u prednjem dijelu šasije. Taj motor je omogućavao maksimalnu brzinu od 55 km/h na cesti i oko 35 km/h u terenu, što je za teški tenk tog doba predstavljalo impresivan rezultat. Sustav hlađenja i napajanja bio je dizajniran za dugotrajnu operativnost, a dodatni spremnici goriva povećavali su domet na oko 300 km.
Iako je tenk demonstrirao izvanredne tehničke karakteristike, njegova proizvodnja nikada nije započela. Glavni razlozi bili su visoki troškovi izrade, složenost održavanja i promjena vojnih doktrina koje su sve više favorizirale mobilnije i lakše tenkove. Također, razvoj nuklearnih oružja i promjena strategija u hladnoratovskom razdoblju smanjili su potrebu za izuzetno teškim oklopnim vozilima.
IS‑7 ostao je jedinstveni prototip u povijesti sovjetske tenkovske industrije, a danas se nalazi u Muzeju ratne povijesti u Moskvi, gdje posjetitelji mogu upoznati se s njegovim impresivnim dimenzijama i tehnološkim rješenjima. Iako nikada nije vidio bojište, IS‑7 i dalje predstavlja simbol ambicije i inženjerske hrabrosti sovjetske vojske u poslijeratnom razdoblju.
