Svi mislimo da znamo priču. U starom Egiptu, mačke su bile gotovo bogovi. Bile su čuvane, ukrašene draguljima i obožavane. Kada bi mačka umrla, njezina obitelj je žalila kao da je izgubila dijete, a svatko tko bi joj nainjurišao bio bi izložen strašnim posljedicama. To je jednostavna, ugodna slika svijeta koji je jednoglasno volio naše mačke. Ali što ako ta priča predstavlja samo dio istine? Što ako za svaku pametno čuvanu kućnu ljubimicu postoji tisuće drugih mačaka s mnogo tamnijom, brutalnijom sudbinom? Što ako je stvarnost za mnoge uključivala rođenje u hramskim uzgojnim jedinicama, a zatim smrt kao štene i prodaju kao sveta žrtva?
Stvarna povijest štovanja mačaka u starom Egiptu nije jednostavna priča o obožavanju. To je zanimljiva, čudna i ponekad uznemirujuća epska priča o bogovima i smrtnicima, politici i kugama. To je složen odnos koji je podigao životinju na božanski status i, učinivši to, oblikovao ljudsku i mačju povijest na neočekivane načine. To je neispričana priča o tome kako je mačka postala sveta i o čudnim i iznenađujućim cijenama koje su mačke platile za to.
Sadržaj...
Divlji počeci
Prije nego što su piramide probile nebo, a prije nego što je bilo koje mačke proglašeno svetom, naša priča započinje ne u veličanstvenom hramu, već u prašnim ravnicama Plodnog polumjeseca, prije deset tisuća godina. To je bilo zora novog svijeta. Čovječanstvo je vršilo monumentalni pomak, napuštajući nomadski život lovca-sakupljača i preuzimajući naseljeni život poljoprivrednika. Učili smo uzgajati žitarice poput pšenice i ječma, i prvi put smo stvorili višak hrane. Ova izuma poljoprivrede bila je temeljna za civilizaciju. Omogućila je da sela postanu gradovi, a gradovi postanu veliki gradovi. To je bilo naše najveće dostignuće. Ali također je stvorilo naše najveću slabost. Naša dragocjena, životno važna žitarica, skladištena u prvim skladištima, poslala je otvoreni poziv svim štetočinama na milje oko. Miševi i štakori su se nadmetali u ovim novim, ljudskim planinama hrane. Bili su neizbježni.
Mačke u starom Egiptu
Mačke su bile prisutne u Egiptu još od najranijih vremena, ali njihov status je vremenom evoluirao. U početku su bile jednostavno domaće životinje, ali su se s vremenom počele povezivati s bogovima. Prva poznata svetkovina mačaka dogodila se oko 3100. godine prije Krista, kada je faraon Psametik I. posvetio mačku boginji Bastet. Ova mačka je bila ukrašena zlatom i draguljima i smatrala se svetom. Od tada pa nadalje, mačke su postale simbol božanskog zaštitništva i sreće.
Međutim, štovanje mačaka nije bilo ograničeno samo na faraone. Obični ljudi su također počeli štovati mačke, vjerujući da donose sreću i zaštitu. Mačke su bile prisutne u svakodnevnom životu, od hramova do kuća, a njihovo štovanje je postalo sveprisutno.
