U burnim danima kalifornijske zlatne groznice, 1866. godine, u malenom rudarskom naselju Calaveras, odigrala se jedna od najzanimljivijih i najdugovječnijih znanstvenih podvala. Skupina rudara, frustrirana nepriznavanjem njihove stručnosti i željna dokazati svoju sposobnost otkrivanja nečeg značajnog, odlučila je izigrati Josiaha Whitneyja, tada uglednog geologa i voditelja geološkog istraživanja Kalifornije. Njihov plan bio je jednostavan, ali genijalan u svojoj drskosti: podmetnuti ljudsku kosturu i uvjeriti Whitneyja da je pronašao dokaz o postojanju ljudi u Sjevernoj Americi prije nevjerojatnih dva milijuna godina. Ova priča nije samo priča o prevari, već i o znanstvenoj naivnosti, važnosti kritičkog mišljenja i dugotrajnom utjecaju pogrešnih zaključaka.
Sadržaj...
Početak podvale: Kostura iz rudarske mašte
Rudari su u to vrijeme bili na glasu kao ljudi grubih ruku i oštrog jezika, često podcjenjivani od strane akademske zajednice. Whitney, kao predstavnik te iste zajednice, bio je meta njihovog nezadovoljstva. Umjesto da traže nove rudne žile, odlučili su se za drugačiji pristup. Iskopali su ljudsku kosturu, vjerojatno iz obližnjeg groblja ili je nabavili na drugi način, te je pažljivo ukopali u sloj zemlje koji je, prema njihovim procjenama, izgledao dovoljno star da bi Whitney povjerovao u njezinu pradavnost. Manipulirali su okolnim slojevima kako bi sve izgledalo kao prirodni geološki nalaz, svjesni da će Whitney, opsjednut potragom za dokazima o drevnom čovjeku, vjerojatno nasjesti na njihovu zamku.
Whitneyjeva zabluda i znanstvena euforija
Kada je Josiah Whitney naišao na
