Godina 1611. bila je iznimno značajna za povijest engleskog jezika i književnosti. Te je godine dovršeno tiskanje Kralj Jakovljeve Biblije (King James Version), prijevoda koji je postavio nove standarde za engleski jezik, dok je William Shakespeare, tada u 46. godini života, bio na vrhuncu svoje dramske karijere u Londonu. Iako se ova dva događaja na prvi pogled čine nepovezanima, postoji intrigantna tvrdnja koja već godinama potiče rasprave među znanstvenicima i ljubiteljima književnosti. Naime, u 46. Psalmu Kralj Jakovljeve Biblije, 46. riječ od početka teksta glasi ‘shake’, a 46. riječ od kraja glasi ‘spear’. Kada se te dvije riječi spoje, dobivamo ‘shake spear’, što zvuči vrlo slično prezimenu slavnog dramatičara. Je li to puka slučajnost ili pak skrivena poruka?
Sadržaj...
Nastanak Kralj Jakovljeve Biblije
Kralj Jakov I. Engleski, koji je stupio na prijestolje 1603. godine, bio je poznat kao pokrovitelj umjetnosti i zagovornik vjerskih reformi. Već 1604. godine, na sastanku u palači Hampton Court, naložio je izradu novog prijevoda Biblije. Cilj je bio stvoriti djelo koje bi bilo precizno, autoritativno i prihvatljivo svim vjerskim strujama u Engleskoj. Zadatak je obuhvaćao prijevod Starog i Novog zavjeta, kao i apokrifnih knjiga, temeljen na izvornim hebrejskim i grčkim tekstovima. Proces je bio iznimno dugotrajan i pedantan. Prevoditelji su pažljivo uspoređivali postojeće engleske prijevode, poput Tyndaleove Biblije, s novim standardima i najnovijim filološkim spoznajama. Konačni prijevod, objavljen 1611. godine, postao je temelj za sve buduće engleske Biblije i snažno utjecao na razvoj engleskog jezika. Prevoditelji su uložili golem trud kako bi stvorili djelo koje bi ujedinilo, a ne podijelilo, tada podijeljenu vjersku zajednicu, što je bio golem izazov. Unatoč dugotrajnosti, rezultat je bio iznimno vrijedan, postavši ne samo vjerski tekst, već i književno remek-djelo.
Shakespeare i doba Kralj Jakovljeve Biblije
William Shakespeare, koji je bio aktivan u Londonu tijekom 1611. godine, smatra se jednim od najvećih dramatičara svih vremena. Njegova djela, poput ‘Romea i Julije’, ‘Hamleta’ ili ‘Macbetha’, postizala su golem uspjeh kod publike i ostavila neizbrisiv trag u svjetskoj književnosti. Iako je Shakespeareovo stvaralaštvo uglavnom vezano uz kazalište, njegova djela odražavaju duh vremena i jezične promjene koje su se događale u Engleskoj. Godina 1611. bila je vrijeme kada je engleski jezik prolazio kroz značajnu transformaciju, obogaćujući se novim izrazima i stilovima. Kralj Jakovljeva Biblija, sa svojim uzvišenim i snažnim jezikom, postala je ključni čimbenik u standardizaciji i širenju engleskog jezika, utječući na generacije pisaca, pjesnika i govornika. Shakespeareova djela, s druge strane, pokazuju nevjerojatnu jezičnu inovativnost i bogatstvo izraza, što ih čini vječnim.
Analiza povezanosti: Slučajnost ili namjera?
Intrigantna tvrdnja o povezanosti Kralj Jakovljeve Biblije i Shakespearea temelji se na spomenutom detalju u 46. Psalmu. Riječi ‘shake’ (tresti) i ‘spear’ (koplje) nalaze se na specifičnim pozicijama, a njihovo spajanje u ‘shake spear’ podsjeća na prezime dramatičara. Postoji nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti ovu pojavu. Jedna od njih sugerira da je Shakespeare možda bio izravno uključen u proces prevođenja Biblije ili da je imao bliske veze s nekim od prevoditelja. Druga teorija, pak, smatra da je riječ o pukoj slučajnosti, odnosno o zanimljivom jezičnom fenomenu koji se, unatoč svojoj neobičnosti, ne može izravno povezati sa Shakespeareom. Važno je napomenuti da se ova tvrdnja prvi put pojavila tek u 19. stoljeću, mnogo nakon Shakespeareove smrti i objave Biblije, što dodatno
