Jednačenje po zvučnosti u hrvatskom jeziku – kako i zašto se događa

Jednačenje po zvučnosti u hrvatskom jeziku – kako i zašto se događa

Hrvatski jezik, kao i mnogi drugi slavenski jezici, obiluje fonetskim pravilima koja oblikuju izgovor i pisanje riječi. Jedan od najzanimljivijih fenomena je jednačenje po zvučnosti, proces kojim se zvučni ili nezvučni suglasnik mijenja u svoj parnjak u određenim kontekstima. U nastavku ćemo detaljno objasniti što je to, kako se primjenjuje, koje su najčešće situacije i zašto je važno znati o tome.

Što je jednačenje po zvučnosti?

Jednačenje po zvučnosti je fonetska asimilacija u kojoj se zvučni suglasnik (npr. b, d, g, v, z, ž, j, l, r, m, n, s, š, t, z, ž) ili nezvučni suglasnik (npr. p, t, k, f, s, š, h, č, ć, ž) mijenja svoj glas u skladu s susjednim suglasnikom. Ova promjena obično se događa na granici prefiksa ili sufiksa i osnove riječi, a cilj je izbjegavanje neprirodnih ili teških izgovora. Na primjer, kada se prefiks od- spaja s riječju prilike, zvučni d u prefiksu postaje nezvučni t, pa se izgovara otprilike.

Kako se primjenjuje jednačenje po zvučnosti?

Jednačenje se obično događa u sljedećim situacijama:

  • Na granici prefiksa i osnove riječi – od- + prilike = otprilike
  • Na granici sufiksa i osnove – pre- + d + pasti = otpasti
  • U kombinaciji prefiksa i sufiksa – pod- + pisati = potpisati
  • U nekim riječima koje su izvorno iz drugih jezika – svjedoč + ba = svjedodžba
  • U riječima koje se izgovaraju s naglaskom na prvu slog – svak + danji = svagdanji

Ove promjene se ne odražavaju u pisanju; riječ se piše isto, ali se izgovara drugačije. To je razlog zašto je važno znati o njima, osobito kada se radi o govoru ili nastojanju da se izgovor pravilno prenese u pisani oblik.

Glasovne promjene koje se odražavaju samo u izgovoru

Pored jednačenja po zvučnosti, postoje i druge glasovne promjene koje se primjenjuju isključivo u izgovoru, a ne i u pisanju. Neki od najčešćih primjera su:

  • Promjena d u t u riječima poput gradski, predsjednik, predstava.
  • Promjena š u š u riječima odšteta, predškolski.
  • Promjena c u č u riječima odcijepiti, podcrtati.
  • Promjena č u č u riječima odčepiti, podčiniti.
  • Promjena i u i u prefiksima ispod- i iznad-, npr. ispodprosječan, iznadprosječan.
  • Promjena u u u u riječima adhezija,

If you like this post you might also like these

More Reading

Post navigation

back to top