Godišnji liječnički pregled se često percipira kao rutinska procedura, a mnogi pacijenti očekuju da će sve preventivne pretrage biti potpuno pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Ipak, nakon posjeta često se suočavaju s iznenađujućim računima za usluge koje su smatrali uključenima. Razumijevanje razloga za takvu situaciju ključno je za izbjegavanje dodatnih troškova.
Sadržaj...
Što zakonski mora pokrivati zdravstveno osiguranje?
U Sjedinjenim Američkim Državama Zakon o pristupačnoj skrbi (ZPAS) propisuje da osiguranja moraju pokrivati određeni, strogo definiran popis preventivnih zdravstvenih usluga bez dodatnih troškova za pacijenta. Na taj popis spadaju pretrage koje služe ranom otkrivanju bolesti ili procjeni rizika, poput:
- Probir na povišeni kolesterol za osobe starije od 45 godina, ili mlađe ako postoje faktori rizika za srčane bolesti.
- Probir na dijabetes za osobe s indeksom tjelesne mase (BMI) iznad 25 ili s drugim relevantnim čimbenicima rizika.
- Određene pretrage na spolno prenosive infekcije za rizične skupine stanovništva.
- Redovito mjerenje krvnog tlaka i osnovna krvna slika (CBC) za osobe s određenim zdravstvenim stanjima.
Važno je napomenuti da ZPAS pokriva samo one testove koji su izričito navedeni na tom popisu. Sve ostale pretrage, iako mogu biti naručene tijekom preventivnog pregleda, ne smatraju se automatski preventivnima prema zakonu. Njihova pokrivenost ovisi o specifičnim uvjetima pojedinačnog plana osiguranja.
Zašto se mnogi testovi klasificiraju kao dijagnostički?
Glavni razlog za neočekivane troškove leži u načinu na koji medicinske ustanove kodiraju provedene postupke prilikom slanja računa osiguravajućim društvima. Svaki medicinski test ili postupak ima dodijeljen kod (poput CPT kodova u SAD-u). Ako je test kodiran kao „preventivni“, osiguravajuće društvo ga obično pokriva u cijelosti. No
