Znanstveno otkriće: Dvije trećine pasmina pasa nose vučji DNK

Znanstvenici su otkrili da gotovo dvije trećine modernih pasmina pasa sadrže vučji DNK, a ne samo naslijeđe iz pradavnine, već rezultat nedavnog križanja s vukovima u posljednjih nekoliko tisuća godina. Ovo istraživanje, objavljeno u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, mijenja razumijevanje evolucije kućnih ljubimaca.

Tim istraživača iz Američkog muzeja prirodne povijesti i Smithsonian muzeja analizirao je tisuće genoma pasa i vukova iz javnih baza podataka. Rezultati pokazuju da preko 64 posto pasmina ima vučje gene. Čak i male pasmine poput čivave nose oko 0,2 posto vučjeg DNK-a. Najviše ga imaju namjerno križane pasmine kao čeho-slovački vučji pas i Saarloosov vučji pas – do 40 posto. Među kućnim ljubimcima ističu se veliki englesko-francuski trobojni gonič (oko 5 posto), saluki i afganistanski hrtovi.

Vučji DNK utječe na fizičke i ponašajne osobine: psi s većim udjelom gena su češće veći, imaju jači njuh i osobnosti poput sumnjičavosti prema strancima, neovisnosti ili teritorijalnosti. Nasuprot tome, pasmine bez vučjih gena opisane su kao prijateljske i lako obučive. Svi seoski psi, koji žive blizu ljudi ali nisu kućni ljubimci, nose 100 posto vučjeg podrijetla, vjerojatno zbog kontakata s vukovima u divljini.

Ovo križanje nije opasno – vukovi ne “kvare” kućne pse, već su ženke vukova, odvojene od čopora zbog ljudskih aktivnosti, mogle se pariti s lutajućim psima. Primjeri adaptacija uključuju gen EPAS1 kod tibetanskih pasa poput Lasa Apsoa, koji pomaže na visokim planinama, sličan onome kod tibetanskih vukova.

Zaključno, vučji geni pružaju prednosti u određenim uvjetima, pomažući psima da se prilagode različitim sredinama. Ipak, osobnost pojedinog psa ovisi o više čimbenika, a ne samo o genima.

Najčešća pitanja (FAQ)

Što je vučji DNK u psima?
To su geni vukova prisutni u modernim pasminama zbog nedavnog križanja, a ne samo iz pradavnog porijekla.

Koliko pasa ima vučji DNK?
Preko 64 posto pasmina, uključujući 100 posto seoskih pasa.

Koje pasmine imaju najviše vučjeg DNK-a?
Čehoslovački i Saarloosovi vučji psi (do 40 posto), zatim goniči i hrtovi poput salukija.

Utječe li vučji DNK na ponašanje pasa?
Da, povezan je s neovisnošću, teritorijalnošću i sumnjičavošću, ali ne određuje ponašanje pojedinog psa.

Je li ovo opasno za kućne ljubimce?
Ne, ne predstavlja rizik; riječ je o prirodnoj evoluciji i adaptaciji.