U razdoblju kada se svjetska kinematografija stalno mijenja, jedan tekst ostao je iznimno značajan za razvoj filmske prakse u jednoj od najzatvorenijih zemalja svijeta. Riječ je o traktatu Umjetnost filma (korejski: 영화예술론), koji je 1973. godine sastavio tadašnji voditelj Sjeverne Koreje Kim Jong Il. Iako je djelo nastalo pod snažnim političkim pritiskom, smatra se najautentičnijim izvorom o načinu stvaranja i funkcioniranja filmske industrije u toj zemlji. U nastavku razmatramo povijesni okvir, temeljne principe te dugoročni učinak traktata na korejsku kinematografiju.
Sadržaj...
Povijesni okvir i motivacija autora
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjeverna Koreja je bila gotovo potpuno izolirana od međunarodnih kulturnih tokova. U takvom okruženju film je postao ključni instrument za oblikovanje kolektivnog mišljenja, jačanje nacionalnog identiteta i širenje državnih ideja. Kim Jong Il, koji je tada vodio zemlju, smatrao je da je potrebno uspostaviti jedinstveni sustav koji će regulirati sve aspekte filmske produkcije – od scenarija do montaže.
Motivacija za pisanje traktata bila je dvostruka. S jedne strane, politička elita je tražila čvrst ideološki okvir koji bi sprječavao „kvarenje“ kulturnog prostora. S druge strane, Kim je želio podići tehničku i estetsku razinu domaćih filmova, kako bi se oni mogli mjeriti s radovima iz drugih zemalja, iako pod strogo kontroliranim uvjetima.
Temeljni principi traktata
U Umjetnosti filma Kim Jong Il izlaže pet glavnih smjernica koje su postale temelj svakog filmskog projekta u Sjevernoj Koreji. Svaka od njih povezuje umjetnički izraz s ideološkim ciljem, a istovremeno naglašava tehničku dosljednost.
- Ideološka čistoća: Svaki film mora jasno odražavati i promicati službenu doktrinu i ciljeve države.
- Jednostavan narativ: Priče trebaju biti pregledne, s jasno definiranim junacima i protivnicima, bez složenih moralnih dilema.
- Estetska uniformnost: Upotreba tradicionalnih korejskih motiva, boja i simbolike, uz minimalnu eksperimentaciju.
- Tehnička preciznost: Svaki kadar, montaža i zvučni element moraju biti usklađeni s ideološkim smjerom filma.
- Obrazovanje publike: Film se smatra sredstvom za podizanje svijesti, moralnog uzdizanja i političkog poučavanja gledatelja.
Ovi principi nisu samo apstraktne smjernice; oni su se pretvorili u konkretne smjernice za radne procese, od odabira scenarija do finalne montaže.
Utjecaj na filmsku praksu i produkciju
Primjena Kimovih smjernica dovela je do stvaranja jedinstvenog stilskog obrasca koji se može prepoznati po nekoliko karakteristika:
- Monolitni likovi: Glavni junaci su često prikazani kao nepogrešivi heroji, dok su antagonistici pojednostavljeni u negativne figure.
- Simbolički kadrovi: Česte su scene s masovnim paradama, radničkim kolektivima i prirodnim pejzažima koji simboliziraju snagu naroda.
- Glazbena podloga: Koristi se orkestralna glazba koja pojačava emotivni učinak i podcrtava ideološku por




