Na američkom Jugu još uvijek stoji propis iz 1965. koji zabranjuje „javno prikazivanje svećenika ili redovnice“ ako to niste zaista Vi. Za europskog čitatelja zvuči kao anegdota, ali iza njega se krije burna priča o borbi protiv rasne segregacije, strahu vlasti od crkvenih propovjednika i političkoj simbolici haljina.
Sadržaj...
Što se točno dogodilo u proljeće 1965.?
Sredinom šezdesetih Selma, mali grad na rijeci Alabami, postala je epicentar američkog građanskog pokreta. 7. ožujka 1965. oko 600 ljudi krenulo je u Marš iz Selme prema Montgomeryju, saveznoj metropoli, tražeći pravo glasa za crne građane. Policija je brutalno rastjerala kolonu, a snimke nasilja obišle su svijet.
Dva tjedna kasnije održan je novi, još masovniji marš. Ovoga su puta u koloni hodali ne samo Afroamerikanci nego i katolički svećenici, protestantski pastori i redovnice koje su stizale iz Sjevera. Njihova prisutnost dala je događaju moralnu težinu i pokazala da crkva, bez obzira na boju kože, stoji na strani jednakosti.
Vlasti, na čelu s guvernerom Georgeom Wallaceom, doživjele su to kao prijetnju. U strahu da će „vanjski propovjednici“ poticati pobunu, zakonodavci su ubrzano sastavili prijedlog koji je kažnjavao „prikazivanje svećenika, redovnice ili novinara bez ovlasti“. Uspješno su ga proveli kroz parlament već mjesec dana nakon marša.
Kako danas glasi zakon i što zapravo zabranjuje?
Propis se nalazi u Alabama Code §13A-14-7. U konačnoj verziji stoji: „Tko se pojavi u javnosti obučen u odjeću koja ga predstavlja kao svećenika, redovnicu ili novinara, a nije takva osoba, počinio je prekršaj.“ Kazna je novčana od 500 dolara ili zatvor do 30 dana; u izuzetnim se slučajevima može kvalificirati i kao teži prekršaj.
Važna je nijansa: zakon ne dira u crkvene proslave ni u privatne kostimske zabave. Cilj je isključivo spriječiti javno „prikazivanje“ koje bi moglo zavarati građane ili izazvati nerede. No, upravo zbog široke formulacije, tijekom godina više je puta kritiziran kao segregacijski relikt.
Zašto se zadržao cijelih šezdeset godina?
Alabama spada među američke države koje kazneni zakon rijetko mijenjaju. Kad se neki članak jednom upiše, ostaje u kôdu sve dok ga netko ne ispiše – a to zahtijeva političku volju, javnu raspravu i parlamentarnu većinu. U slučaju ovog propisa nitko nije žurio.
Prvi razlog je pragmatičan: nema velikog broja građana koji bi se želio obući u sutanu ili klerikalni kolor samo zato da bi išao po trgovinama. Stoga zakon nije stvarao očite nepravde koje bi potaknule masovne apelje.
Drugi razlog ide dublje: zakon je postao politički simbol. Za konzervativne birače predstavlja „odbranu tradicionalnih vrijednosti“, dok bi ga liberalni zastupnici, da ga pokrenu, morali trošiti politički kapital koji im je često potrebniji za pitanja poput zdravstva ili obrazovanja.
Je li zakon ikad korišten i kakve su posljedice?
Statistika kaže da je u posljednjih 60 godina samo nekoliko puta primijenjen. Najpoznatiji slučaj dogodio se 2005. kada je mladić optužen jer je u kostimu svećenika išao po lokalnoj trgovini. Sud ga je oslobodio, ali slučaj je izazvao javnu raspravu o rasizmu i vrijednostima.
Česta pitanja
- Je li zakon i danas na snazi? Da, propis je još uvijek u snazi, iako se rijetko primjenjuje.
- Može li se obući u svećeničku odjeću na javnim mjestima? Ne, osim ako to niste zaista svećenik ili redovnica.
- Je li zakon rasistički? Kritičari ga smatraju ostatkom segregacijskog razdoblja, ali ga mnogi konzervativci smatraju nužnom zaštitom tradicionalnih vrijednosti.
Leave a Comment